Liječnici kažu da im je uvijek sigurnije prepisivati više lijekova nego manje. Krivnja i sudski progon obično su povezani uz premalo lijekova, a ne previše
Mnogo je načina kako ljude motivirati na veću potrošnju lijekova. Ponešto reklamne kampanje, ponešto uvjeravanja da lijekove treba piti i kada bolesti još nema, ali i radikalno liječenje nečega za što faktički ne postoji razumno opravdanje.
Jedno zanimljivo istraživanje (još uvijek u tijeku) pokušava utvrditi značaj rane medikalizacije. Drugim riječima, liječnike se dodatno stimulira da propisuju više lijekova na prve znake kroničnih bolesti (srčani problemi, dijabetes i sl.).
Logika je sljedeća: Lijekovi kontroliraju bolesti, a ako se počne dovoljno rano s njihovom primjenom spriječit će se napredovanje bolesti, što znači da će troškovi liječenja kasnije biti manji. Rasteretit će se i bolnice, jer do eskalacije bolesti neće ni doći. Dakle, novac uložen na preventivu čuva živote. Ali, kao i mnogo puta do tada, revolucionarna ideja se pokazala totalno promašenom. Pokazalo se da više lijekova ne produžava život. Osobe na dodatnoj medikalizaciji žive jednako dugo kao i ostali. Svi lijekovi uzalud. Dodatno je loše što žestoka medikalizacija nužno dovodi do eskalacije nuspojava, mogućih trajnih oštećenja i smrtnih ishoda. Stotine tisuća ljudi umire svake godine, jer su ih ubili lijekovi. Vrlo žalosna činjenica. Fenomen medikalizacije obuhvaća pretjerano dijagnosticiranje i nepotrebna snimanja, a svemu doprinose i stalni pomaci po pitanju što se uopće smatra bolešću, a što ne. Na takav način bolesnih je sve više. Recimo bolesnih.
Postoje bolesti i stanja, koji su najčešće na udaru pretjerane dijagnostike i tretmana. Suvremeni uređaji otkrivaju rak štitnjače sve češće i sve ranije. Usprkos svim agresivnim tretmanima, smrtnost je već godinama ista. Definicija hiperaktivnosti kod djece je toliko proširena, da se gotovo svakom malo življem djetetu može postaviti dijagnoza. Treba li uopće to tretirati lijekovima, kada se stanje ionako samo po sebi regulira s godinama? Naglašena i često bespotrebna medikalizacija prisutna je i kod raka prostate, pred-dijabetesa, policističnih jajnika i blage hipertenzije. Priča o ductal carcinoma in situ dobro je poznata. Iako se tretira kao uobičajeni rak dojke, mnogi stručnjaci kažu da to i nije rak, već anomalija.
Mnogi izvrsno zarađuju na pretjeranoj medikalizaciji. Najbrži način zarade ne leži u otkrivanju novih i boljih lijekova ili metoda liječenja, već u proširenju tržišta onih postojećih. Referentne vrijednosti za puno toga u medicini često se mijenjaju. Nemojte se čuditi ako vas zbog toga preko noći proglase bolesnim, makar ste još jučer po svim pokazateljima bili savršeno zdravi.
I još jedan aspekt, nimalo nevažan. Liječnici kažu da im je uvijek sigurnije prepisivati više lijekova nego manje. Krivnja i sudski progon obično su povezani uz premalo lijekova, a ne previše. Nego, da li se u tom cijelom sklopu interesa oboljele išta pita?
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
