Da bi bilo jasnije što se sve događa na tako malom dijelu tako velikog tijela koji zna činiti tako velike smetnje, valja krenuti od anatomije. Dakle, lopaticu možemo nazvati i lebdećom kosti, naprosto stoga što je ona umetnuta u mišiće gornjeg dijela leđa. Za nju se vežu ključna kost, te nadlaktična kost i to u zglobu ramena. To će reći da cijela ruka u stvari visi na lopatici, a sama lopatica na mišićima. Sustav je postavljen tako naprosto stoga što je od vitalne važnosti da ruka bude jako pokretna. Za razliku od nogu, koje će vršiti svoju funkciju dobro i ako ne možete učiniti špagu, ruku ne smatramo potpuno funkcionalnom čim ju ne možete bez većih problema dignuti visoko iznad glave. Sve to ima svoju cijenu. To u slučaju ramena i lopatice znači da mišići koji drže cijelu stvar na okupu moraju biti snažni i izdržljivi. Problem je što su oni rijetko takvi, a to postavlja odlične preduvjete za razne neugode. I još nešto. Kada podignete ruku tek malo od tijela, ili pišete na kompjuteru ili radite bilo što za radnim stolom, u tim trenucima cijeli mišićni sustav ramena i gornjeg dijela leđa postaje napet. On naprosto mora biti takav kako bi vi uopće mogli bilo što učiniti rukom. Kako nema pravog koštanog uporišta (lopatice su umetnute u mišiće), tako mišići moraju osigurati oslonac za sve kretnje. No, mišići imaju pored svih svojih sposobnosti i neka ograničenja. Recimo, uhvatite šakom bocu od pola litre i držite je neko vrijeme. Vrlo ćete brzo primjetiti kako napetost u podlaktici i nadlaktici raste, zatim prelazi u nelagodu, a ako ste jako uporni i u bol. Na kraju ćete biti prisiljeni ispustiti bocu ili je odložiti. Mišićima u međulopatičnom segmentu događa se to isto. Oni, doduše ne drže bocu, već pomažu vašim rukama da rade sve ono što od njih zahtjevate, pridržavajući lopatice u najpovoljnijem položaju za tu zadaću. S vremenom, ako na napetost u tom segmentu ne obraćate pažnju, ona će prerasti u bol, a na kraju i u kronične i vrlo dosadne smetnje kojih se je prilično teško osloboditi. Kako svi mi volimo brza i jednostavna rješenje naših zdravstvenih problema, tako je u ovakvih tegoba najpopularnija terapija upotreba lijekova protiv bolova. Oni, doduše maskiraju problem, ali ga ne riješe. Nakon nekog vremena, obično se odustane od analgetika i nastoji se nekom metodom fizioterapije sanirati stanje. Ovdje je najefikasnija masaža uz kiropraktiku i akupresuru. Pa iako su ovi načini liječenja neusporedivo bolji od tableta protiv bolova, ni oni ne mogu učiniti čuda. Pojačana cirkulacija krvi, uz relaksacijski učinak, što je sve rezultat metoda fizioterapije, uistinu uklanja bolove brzo, no nerijetko se oni brzo i vraćaju. Ako sjedite pred kompjuterskom tipkovnicom osam sati dnevno, polusatna masaža će pomoći, ali također na kratko. Najvažnije je kod ovakvih problema barem malo, ali redovito vježbati. Već nekoliko vježbi istezanja desetak minuta dnevno ukloniti će većinu problema, a pola sata tri puta na tjedan spriječiti ostatak. Tijelu nakon dužeg rada u sjedećem položaju (što je i najčešći uzrok međulopatičnih bolova) treba nešto drugo kako bi uspostavilo balans. Treba mu kretnja koja će iskoristiti puni pokret u ramenu i na taj način uspostaviti normalnu cirkulaciju krvi, opustiti napetost i ukloniti bolove.