Za kupnju novog auta uvijek se nađe neko rješenje, iako je tu u igri veliki novac, ali, kad je u pitanju popravak auta ili njegovo servisiranje, tu se stvar već mijenja
Živimo u čudnom vremenu. Ili smo čudni ljudi? Novca niotkuda, a svako toliko u susjedstvu neka nova "mrcina", sa svom dodatnom opremom, kočoperi se pred onima koji još uvijek svoje nedosanjane snove provode u automobilima iz prošlog stoljeća. Danas nije teško kupiti novi auto, postoje krediti, odgoda plaćanja, leasing itd. No, sve to se često zna pretvoriti u "pushing", jer se puno ljudi uvali u kredite, daleko veće nego što mogu podnijeti i nakon nekog vremena auto ode...
Mnogi kao da zaboravljaju da sve to jednog dana treba platit,i ili računaju da će, možda, kao u zlatna vremena Markovića, doći do devalvacije, pa će kreda biti manja. Razlika je samo u tome što se onda radilo o rastezljivom dinaru, a danas je to čvrsti euro. Dakle, ne gajite lažne iluzije vi u kreditima - ili plaćate ili ostajete bez auta!
Bilo kako bilo, za kupnju novog auta uvijek se nađe neko rješenje, iako je tu u igri veliki novac, ali, kad je u pitanju popravak auta ili njegovo servisiranje, tu se stvar već mijenja. Premda se o odnosu cijene automobila i servisiranja ne može ni razgovarati, često je serviser u dilemi što sve učiniti na servisu, a da auto bude ispravan do slijedećeg servisa, da ne košta previše, jer će ga vlasnik proglasiti lopovom, a da sebe ne uvali u probleme zbog toga što nešto nije zamijenio da ne napumpa račun, a upravo zbog toga se auto negdje zaustavi. To je uglavnom problem manjih servisera, koji su svjesni da stranke treba paziti kao oko u glavi jer je posla sve manje. Razlog leži u novijim, kvalitetnijim automobilima, koji se rjeđe kvare, a intervali između servisnih pregleda su sve duži.
Oni koji se još uvijek voze u starim autima, dobro kalkuliraju oko visine popravka, jer malo veći trošak može prijeći vrijednost cijelog automobila. Servisi van Hrvatske, a i većina naših ovlaštenih servisa, ne pitaju vlasnika do kojeg iznosa mogu ići u popravak i što je prioritet, nego, kad krenu, mijenjaju sve što pravilo struke propisuje. Pravilno! Naročito ako je sve učinjeno kako treba i ako je sve napravljeno zaista i trebalo učiniti. Ima još samo jedan problem - račun! Tu se mnogi vozači preznoje, jer su mislili da će iznos biti puno manji. Zakon kaže da se za promjenu visine popravka treba tražiti dodatno odobrenje od vlasnika. No, toga se gotovo nitko ne pridržava, jer to komplicira i oteže popravak.
Greška je tu i u postupku vozača, koji ne pitaju za okvirnu cijenu. Ona se često ne može reći samo pogledom na auto, nego je za puno popravaka potrebno nešto rastaviti da bi se znalo što sve treba raditi. Događa se i da vlasnik sam u glavi odredi cijenu popravka, iako pojma nema koliko koji dio košta, što će sve trebati mijenjati i koliko vremena će se za to potrošiti. I kad račun bude puno veći, hvata se za glavu jer, "nije mislio da će toliko koštati". Kad ga se pita na temelju čega je došao do njegovog, manjeg iznosa, u pravilu nema odgovora. Sjećam se primjera kolege, koji je na traženje stranke za zamjenu lamele kvačila odgovorio kako mu neće mijenjati samo lamelu, nego košaru, potisni ležaj i sajlu kvačila. U takvom slučaju daje garanciju i stoji iza svog posla, u suprotnom garancije nema! Naravno, stranka je otišla negodujući, a kolega je izgubio i taj posao i tu stranku.
Teško je odlučiti što treba učiniti u sličnim slučajevima. Valjda treba od slučaja do slučaja različito reagirati kako bi vuk ostao sit, a koza cijela. No, vozači bi trebali znati da od redovitog i pravilnog servisiranja zavisi i ispravnost njihovog automobila. Čak i kad je tako, dogodi se da auto stane zbog nekog kvara, jer mehaničari ipak nisu proroci, pa da će znati što će se kada pokvariti, a nijedan auto nije tako savršen da će mu se nešto trebati popraviti baš prije slijedećeg servisa. Ako mehaničaru ne dopustite da promijeni ili učini sve što je vidio da treba, da li zbog besparice ili zato što ćete auto brzo prodati, kako onda tražiti da isporuči ispravan auto? Postoji jedna priča o vozaču stojadina, kojemu je auto često bio u kvaru, no, kad je trebao popravak, uvijek je on bio najpametniji i nije dao da se radi ono sve što je trebalo, nego samo što je on smatrao potrebnim. Znate kako je sve završilo? Živa istina - prilikom jednog od mnogih kvarova, kad je auto stao, vlasnik je izvadio upaljač i zapalio ga!
Uz izgubljeni auto, morao je platiti i šleper da ga vozi na otpad, a i globu zbog ugrožavanja opće sigurnosti prometa. Ne vjerujem baš da bi to danas netko učinio. No, svakakve misli se motaju po glavi kad auto stalno staje i kad ne možete imati povjerenje da ćete se dovesti do nekog cilja bez problema. To je naročito izraženo u današnja vremena, kad su motori puni elektronike koja je često problematična. Naročito se to odnosi na visokoserijska vozila koja, bez obzira na modernu tehnologiju servisiranja i računala, znaju zadavati glavobolje. Nakon svega rečenog, ako ste inače zadovoljni mehaničarom ili servisom, nemojte ga mijenjati samo zato jer vam se jednom pojavila sumnja u nešto, zato što biste vi drugačije napravili ili zato što mislite da bi trebalo manje koštati. Nema idealnog!
