Meniskus je uz kralježnični diskus uvjerljivo najpoznatiji komadić hrskavice u ljudskom tijelu. Svi znaju da se on nalazi negdje u koljenu i da oštećen može uzrokovati velike bolove i probleme. No znate li uistinu što je to meniskus, kako izgleda, te ono najvažnije- čemu služi? Samo je koljeno vrlo specifičan zglob, a zbog svoje funkcije i vrlo kompliciran. Osim sve sile ligamenata i tetiva koje osiguravaju njegovu čvstoću i omogućuju kretanje, tu su i dva komada hrskavice u obliku slova "C" ili polumjeseca, kako vam drago, koje zovemo meniskusi. Oni služe prije svega boljem kontaktu krajeva butne i goljenične kosti, koje u ostalom i čine sam koljeni zglob. Njihovu funkciju možemo usporediti i sa funkcijom kuglica u kugličnom ležaju- popularnoj balinjeri, jer smanjuju trenje pri pokretanju. E sad, bilo kao posljedica traume, ili kao rezultat zbroja manjih oštećenja, dolazi do različitih deformacija samog diskusa ili njegova puknuća. U zavisnosti od veličine oštećenja, biti će i simptomi. Pa tako najblaži signal može piti pucketanje i škripa kod pokretanja koljena (s tim da taj znak može upućivati i na cijeli niz drugih problema), preko blagih i povremenih bolova, pa sve do snažnog i velikog otoka u koljenu sa gotovo nepodnošljivom boli i nemogućnosti pokretanja. Od svega toga zavisiti će mogući načini liječenja. Svojevremeno se smatralo da operativno odstranjenje meniskusa nema nuspojave, osim onih od samog operativnog zahvata. To se potkrepljivalo i činjenicom da tijelo nastoji na mjestu nedostajućeg meniskusa stvoriti drugi. Ta nova tvorba nije od istog materijala kao i operativno odstranjeni komad hrskavice, pa je i njegova uloga oslabljena. Kasnije promatranje operiranih pacijenata u dužem vremenskom tijeku pridonjelo je saznanju da se kod ljudi kojima je meniskus izvađen, češće i ranije javljaju degenerativne promjene u samom zglobu, poput artroze. Tako danas i ovom operativnom zahvatu pristupamo s dužnim oprezom, te ga činimo samo onda kada je neophodan, a i tada se nastoji odstraniti samo oštećeni dio meniskusa, a ne i cijeli. Mogu isto tako reći da operativni zahvati sistemom artroskopije uistinu kod ovog oštećenja daju odlične rezultate, rade se u lokalnoj anesteziji, a i postoperativni oporavak je vrlo brz, uz gotovo nevidljive ožiljke od operacije. Što se tiče neoperativnog liječenja oštećenih meniskusa, postoji nekoliko mogućih smjerova, a sve u zavisnosti od veličine ozljede. Ako je nemoguće ispružiti nogu u koljenu, tada valja što je prije moguće izvršiti artroskopiju. U koliko su simptomi manji, dobro je kroz nekoliko tjedana pokušati ojačati mišiće koji okružuju samo koljeno, te na taj način dodatno stabilizirati sam zglob i smanjiti nekontrolirano pomicanje u njemu. To se u ovom slučaju najbolje radi tzv. izometričkim vježbama, odnosno statičkim vježbama za jačanje. Njih treba pokazati fizioterapeut, te periodički kontrolirati poboljšanje. Ipak, nije moguće sa sigurnošću tvrditi da će se kod svih manjih oštećenja stanje sanirati samo vježbama. Kod jednog broja pacijenata operativni zahvat biti će neizbježan, bez obzira na količinu vježbanja i upornost samog pacijenta. Posebna prevencija ovih ozljeda ne postoji, osim, što je i logično, dobre fizičke pripreme prije vanserijskih napora. No, to je prevencija i cijelog niza ostalih ozljeda na kompletnom sustavu za pokretanje.