Broj slučajeva gihta udvostručio se zadnjih 20 godina. Paralelno s epidemijom gojaznosti. To je najučestaliji oblik upalnog artritisa kod muškaraca. Zahvaća 20% muške populacije u zapadnom svijetu. Bolest je gotovo nepoznata u zemljama gdje prevladava biljna prehrana. Nažalost, ovo saznanje uporno se ignorira od strane službenih medicinskih izvora. (Pad prodaje nekih namirnica može imati katastrofalne privredne posljedice.)Dijagnoza gihta ponekad predstavlja problem. Bolovi u zglobovima i povišeni nivo mokraćne kiseline u krvi obično ukazuju na degenerativni artritis (osteoartritis). A o ozbiljnoj sumnji na giht možemo govoriti kada KORIJEN NOŽNOG PALCA POSTANE NATEČEN, CRVEN I BOLAN. Definitivna dijagnoza postavlja se mikroskopskom analizom tekućine iz bolnog zgloba. Prisutnost kristala mokraćne kiseline upućuje na giht. Odakle kristali u zglobovima? Naravno, tu nisu došli slučajno. Višak mokraćne kiseline može nastati zbog povećane produkcije u organizmu ili zbog nedovoljne eliminacije viška putem bubrega. Zapravo, GLAVNINA KRIVNJE USMJERENA JE NA HRANU KOJU JEDEMO. Hranu užitka, KOJA STVARA VELIKU BOL. Gihtu ste bliži sa svakim zalogajem mesa. (Riba ima isti učinak.) Evo i kako... Hrana bogata proteina ujedno je bogata i purinima. (Purini su, inače, važan sastojak genetskog materijala.) U jetri iz purina nastaje mokraćna kiselina, koju bubrezi OBIČNO izbacuju iz organizma. Kažem „OBIČNO“, jer kapaciteti nisu neograničeni. Mokraćna kiselina u krvi najčešće ne stvara probleme. I sve bi bilo dobro da ne postoji mogućnost kristaliziranja u zglobovima. KAO DA VAM NETKO ZABIJE MNOŠTVO SITNIH IGALA. Bol je često nepodnošljiva. U časopisu New England Journal of Medicine piše: „Velika potrošnja mesa i morskih organizama povezana je s povećanim rizikom od gihta. Isti rizik NIJE POVEZAN S BILJNOM HRANOM, također bogatom purinima. Tu se prvenstveno misli na grahorice.“ Od ostalih negativnih čimbenika, spominjem alkohol. Zna se da određenu ulogu igra i nasljeđe. (Neki pogrešno smatraju da je to jedini utjecaj. Tendencije uzrokovane genima nemoguće je izmijeniti, pa pažnju valja usmjeriti na faktore, koji se MOGU kontrolirati.) U svakom slučaju, brzina eliminacije mokraćne kiseline iz organizma nije kod svih ista. Što znači da će neki, pri istim životnim uvjetima, oboljeti ranije. Gubitak težine iz bilo kojeg razloga također povećava mogućnost izbijanja gihta. Jednostavno, rastvaranjem masti oslobađa se „zarobljena“ mokraćna kiselina, koja ponekad kristalizira u zglobovima. Međutim, mogućnost ozbiljnije eskalacije bolesti tu je mala, OSIM AKO SU SIMPTOMI BILI PRISUTNI I PRIJE MRŠAVLJENJA. Uz to, visokoproteinske dijete (Atkins, a dijelom i ZONA) obiluju purinima, naginju dehidraciji i stvaraju dodatni stres na već opterećene bubrege. Medicinski tretman gihta ima smisla samo u nekim okolnostima. (Izbjegavanje tretmana neće stvoriti nikakvu trajniju štetu.) Samo povišena vrijednost mokraćne kiseline (bez akutne boli) LIJEČI SE KOREKCIJAMA U PREHRANI, a ne lijekovima. Trebat će izbaciti SVU MESNU HRANU, iako neki autori predlažu, za svaki slučaj, i makar djelomično izbjegavanje visokoproteinske biljne hrane. Znate, uskladištene zalihe mokraćne kiseline često su impresivne, tako da će proći mjeseci zdravog života do potpune normalizacije.