Apsolutno najgoru vrstu mesa predstavljaju mesne prerađevine. Dodaci u smjesi nerijetko imaju dokazani kancerogeni potencijal i nikome nije potrebno da riskira s hranom takve vrste
Studije o pogubnom utjecaju mesa i mesnih prerađevina zaredale su u posljednje vrijeme. Dobro, informacije o toksičnim sadržajima u mesu nisu nove, mada su ih mnogi spremni ignorirati. Jer trebamo jesti raznoliko. Bojim se da je takva „raznolikost“ povezana i s kraćim životom.
Jedna vrlo opsežna studija (objavljena nedavno u vrlo prestižnom časopisu Archives of Internal Medicine) analizirala je prehrambene navike i njihov utjecaj na zdravlje kod pola milijuna Amerikanaca starosti od 50 do 71 godine. Potrošnju mesa podijelili su u pet kategorija. Dnevna količina od 160 ili više grama mesa spada u najvišu kategoriju, a 25 ili manje grama u najnižu. Potrošači iz najviše kategorije (u odnosu na one iz najniže) imaju 20% veću smrtnost od raka i oko 40% veću smrtnost od kardiovaskularnih bolesti. Poprilično, zar ne? (Nedavno smo također saznali da rizik od leukemije kod djece raste za 60% pri čestoj potrošnji mesnih prerađevina. Dakle, hamburgera, pašteta i sl.)
U zaključku studije piše: „Smanjenje potrošnje mesa jedna je od najboljih preventivnih metoda za vaše zdravlje. Na taj način bi spasili 11% muškaraca i 16% žena od prerane smrti.“
Već odavno se zna da je pobolijevanje od raka najveće u zemljama gdje je zastupljenost mesa u prehrani više nego izdašna. Ne treba zanemariti ni činjenicu da mnoge bolesti zbog nezdrave prehrane imaju kronični karakter, što podrazumijeva trajno narušenu kvalitetu života. Jeste li svjesni svih opasnosti?
Ako već morate jesti meso, pročitajte i ovo. Apsolutno najgoru vrstu mesa predstavljaju mesne prerađevine. Dodaci u smjesi nerijetko imaju dokazani kancerogeni potencijal i nikome nije potrebno da riskira s hranom takve vrste. Crveno meso iz masovnog uzgoja nije puno bolje. Tovljenje stoke obično podrazumijeva hranjenje jeftinom i neprirodnom hranom. U tu svrhu nerijetko se koriste prerađeni klaonički otpad i kokošji izmet. Sve se poduzima kako bi kilaža narasla što brže i uz što manje troškove.
Prirodna hrana je preskupa i ne uklapa se u profitne apetite. Važno je da krajnji produkt nalikuje mesu. Kako se došlo do toga, manje je bitno. Makar većini. Antibiotike, hormone i crijevne parazite obično nije moguće izbjeći. Meso iz deklariranog organskog uzgoja manje je loša solucija. No, miris planinskih pašnjaka trebat će i papreno platiti.
Naravno, nemojte misliti da su zadrti vegetarijanci baš uvijek ogledalo zdravlja. Već sam se nagledao suprotnih primjera. Nema stvarno ništa loše u izbjegavanju mesa, ali je vrlo loše ako u zamjenskom paketu prevladavaju kruh, gazirana pića, slatkiši i pomfrit… Uh, što volim ove krastavce s fantomskim bakterijama…
