Vježbanje samo po sebi traži da prevaziđemo vlastite tjelesne, ali i umne slabosti. Naime, početak fizičke aktivnosti znači prijeći preko rubikona vlastite inertnosti, te se suočiti sa fizičkom teškoćom. Kada se navika redovite tjelesne rekreacije ustali, tako preostaje konstantna borba unutar treninga i nastojanje da se svaki puta učini više od onoga što se trenutno može. Taj pristup koji se najbolje pokazuje u maksimi- brže, više, jače, jest vrlo dobra podloga za poboljšanje snage, opće kondicije, spretnosti, te cijelog niza tjelesnih parametara. No, kod istezanja i fleksibilnosti sasvim je druga priča. Činjenica jest da velik broj ljudi koji pate od kroničnih bolova u kralježnici i zglobovima osim ostalih problema ima i skraćene mišiće. U jednom broju slučajeva upravo je skraćena muskulatura, odnosno nefleksibilnost i uzrok kroničnim bolovima. Tada liječenje ne može proći bez redovitih vježbi istezanja, koje valja raditi kao prevenciju i kasnije. Iste te vježbe istezanja koriste i sportaši kako bi spriječili moguće ozljede, ali i kako bi imali protutežu napornim treninzima. No često je slučaj da se istezanje radi nepravilno i tada umjesto da pomaže ono upravo odmaže, a katkad bude i uzrokom novih bolova. U najboljem slučaju nepravilnim istezanjem tek gubimo vrijeme. Valja znati da se tijelo bori protiv istezanja i to refleksom koji grči onaj mišić kojeg istežemo. Upravo taj mehanizam omogućuje nam da kada pri hodu naiđemo na neravninu, tek malo izgubimo ravnotežu i u trenu je ponovo uspostavimo. U koliko bi on nedostajao, svaka neravnina na Korzu uzrokovala bi ozljedu mišića ili ligamenta. Ovako, to je sjajan obrambeni mehanizam. No tijekom istezanja taj refleks treba zaobići i to na način da umjesto forsiranog, neugodnog, pa čak i bolnog istezanja preferiramo ugodan i polagani stretching. U dobivanju prave slike o tome što je pravilno, dobro je prisjetiti se da su moderne vježbe istezanja proizašle iz yoga položaja. Unutar tog sustava vježbi inzistira se na polaganom ulasku u položaj, njegovom nenapornom zadržavanju, te vrlo polaganom izlaženju iz pozicije. Cijeli proces praćen je nastojanjem da se mišiće opusti, te da osjećaj «zategnutosti» polako prođe unutar određenog vremenskog perioda (obično 30 sekundi, ili više). Na taj način dozvoljavamo tijelu da prvo uključi, a zatim nakon desetak sekundi i isključi refleks istezanja, te da nakon svega, uz nešto strpljenja, naši mišići postanu fleksibilniji, te kao rezultat toga i manje napeti u mirovanju. Naravno, postoje i agresivni načini poboljšanja fleksibilnosti. Njima se koristimo u mnogim sportovima u kojima je ona važna za postzanje dobrih rezultata. No tada je to vrlo kompliciran proces kojeg provodi trener uz primjeni cijelog niza zaštitnih mehanizama koji priječe ozljeđivanje. Napominjem da te metode nisu pogodne za rekreativne sportaše, niti za one koji pate od kroničnih bolnih stanja. Važno je reći i to da je gotovo nemoguće naučiti pravilno istezanje iz knjige ili sa kakvog internet sajta. Mali detalji poput položaja stopala ili šake, mjesta balansa, osjećaja istezanja ili načina opuštanja u završnom položaju moraju se pokazati i u praksi savladati. Tada i samo tada istezanje biva efikasno i oslobođeno opasnosti. Kod istezanja u svrhu liječenja od presudne je važnosti i izbor vježbi, koje se određuju individualno, što nikako ne trebate činiti sami, jer je mogućnost pogreške prevelika.