Artroskopija gležnja je zahvat koji se najčešće primjenjuje kod saniranja ozljeda hrskavice i ligamenata navedenog zgloba. Ozljede hrskavice nastaju kao posljedica uganuća i istegnuća ligamenata koji stabiliziraju gležanj
Minimalno invazivna kirurgija gležnja ili artroskopija gležnja je operativna metoda gdje se kroz nekoliko malih rezova (otvora) na zglobu uz pomoć kamere i posebnih instrumenata izvode operativni zahvati u gležnju bez klasičnog kirurškog otvaranja zgloba.
Najčešće indikacije za artroskopiju gležnja su oštećenja hrskavice, artroza gležnja, sindrom sraza te nestabilnost gležnja.
Operacijsko liječenje hrskavičnih oštećenja u gležnju temelji se na artroskopiji gležnja kojom se uz minimalno oštećenje okolnog tkiva u zglob ulazi s preciznom optikom, kojom se može dobro vizualizirati stanje zgloba, te instrumentima kojima se vrši operativni zahvat na hrskavici, kostima ili ligamentima u gležnju. Posebnim instrumentima djelomična oštećenja hrskavice se bruse i izglađuju te se uklanjaju neravni oštećeni slojevi, a moguće je učiniti i mikrofrakture te transplantaciju hrskavice.
Artroskopija gležnja je zahvat koji se najčešće primjenjuje kod saniranja ozljeda hrskavice i ligamenata navedenog zgloba. Ozljede hrskavice nastaju kao posljedica uganuća i istegnuća ligamenata koji stabiliziraju gležanj. Ukoliko nakon završenog liječenja ozljede ligamenata gležanj i dalje otiče te boli pri nekim kretnjama ili ako pacijent osjeća bolne preskoke, škripanje ili nesigurnost pri hodu i trčanju treba posumnjati i na ozljedu hrskavice. Ovakvo oštećenje potvrđuje se snimanjem gležnja magnetnom rezonancom.
Hrskavična oštećenja gležnja najčešće se pojavljuju u prednjem i vanjskom dijelu zgloba, a istovremena oštećenja hrskavice i kosti ispod nje vrlo su česta kod ovoga zgloba. Učestale ponavljajuće ozljede i mikrooštećenja u gležnju mogu dovesti do razvoja artroze, koja se očituje proširenim hrskavičnim oštećenjima, razvojem upale zgloba, čestim oteklinama i poremećajem arhitektonike zgloba. Pravovremeno liječenje hrskavičnih oštećenja stoga smanjuje rizik razvoja artroze.
Ukoliko postoji defekt hrskavice pune debljine sve do kosti, kost se može brusiti (abrazija) i bušiti (mikrofrakture) tako da se potakne stvaranje reparata hrskavice. U tom slučaju nastaje „zakrpa“ na mjestu oštećenja, a tako nastala hrskavica zatvara i premošćuje defekt zglobne hrskavice te spriječava daljnje razdvajanje i oštećenje hrskavičnih slojeva. Ukoliko je defekt hrskavice prevelik te zahvaća kost, jedino uspješno liječenje jest autologna transplantacija hrskavice čime se zdrava hrskavica sa koštanim cilindrom transplantira u gležanj.
Nakon artroskopskog zahvata kojim se potiče stvaranje reparata hrskavice potrebno je razdoblje od 4-6 tjedana rasterećenja zgloba kako bi se reparat i formirao i prihvatio. U tom razdoblju vježbama se održava pokretljivost zgloba. Postupno se povećava opterećenje na gležanj i pacijent se vraća svakodnevnom aktivnostima.
