Kod bolova i zakočenja u predjelu vrata, ramena i gornjeg dijela leđa često pod rukom napipamo nekakve kvržice, koje osim što se miču kada ih pritisnemo, još su i vrlo bolne. Prvi je slijedeći korak zamoliti muža, ženu sina, kćerku ili nekog drugog bliskog da dobro ispritišće te čvoriće u nadi da će se bol smanjiti, a zakočenost nestati. Naravno da se to ne dogodi, naprotiv, bolovi se pojačaju, a nerijetko ostanu i masnice vidljive i sa udaljenosti od više metara. Nakon svega možete doći u situaciju da okolini objašnjavate kako vas vaš muž uistinu ne tuče, već da su te masnice posljedice najdobronamjernije masaže. Ali tko će vam vjerovati? Te čvoriće volimo nazivati miogelozama. Teorija koju pričamo već godinama kaže da su to nakupine mliječne kiseline u mišićima, a događaju se zbog cirkulacije krvi i limfe koja nije dovoljno dobra a kako bi resorbirala tu mliječnu kiselinu, pa onda ona zaostaje na mjestu gdje i nastaje. Novija istraživanja (čije ću detalje ispustiti u ovoj prilici, jer se radi o pokusima na mrtvacima) nisu uspjela dokazati postojanje miogeloza, što je nas fizioterapeute naprosto ostavilo bez najdraže nam poštapalice uopće. Pa ako to nije mliječna kiselina, što je za boga miloga? Kvrge jesu i to vrlo bolne. Teorija koje su se nakon toga razvile ima na pretek, a neke su od njih i prilično smiješne. Čini mi se da je najlogičnija ona koja stavlja naglasak na lokalizirane grčeve u samom mišiću koje uzrokuju prenadražene živčane okončine. E sad, te živčane okončine mogu biti prenadražene od nekog pritiska, bilo da se on događa pri izlasku živca iz kralježnice, bilo na njegovu putu do samog mišića. Sve zajedno govori nam da smo upravo tamo odakle smo krenuli- na početku s kojeg nemamo niti vrlo mutnu sliku o uzroku samog problema. Srećom, praksa nosi svoje odgovore i zaključke. Pa tako ustaljen tretman miogeloza, što će reći gruba i bolna masaža čvorića sa ciljem njihova "razbijanja" pokazala se blago rečeno neučinkovitom. Osim snažne tjelesne reakcije u vidu povećanja bolnosti i više dana nakon takva tretmana, kod osjetljivijih ljudi nisu rijetke i masnice, što je već bilo rečeno. Najporaznije od svega jest to da i ono blago poboljšanje stanja koje se osjeti nakon što se reakcije povuku, traje tek nekoliko dana, a kod sretnika i pokoji tjedan, da bi se nakon toga sve vratilo na staro. Neusporedivo je efikasniji tretman koji će uključivati nekoliko zahvata učinjenih zajedno. Tu je svakako masaža, ali takva kakva neće uzrokovati višednevna bolna stanja. Zatim kiropraktika, kako bi se smanjio ili uklonio mogući pritisak na izlazišta živaca. I na kraju vježbe istezanja koje se rade svakodnevno i nisu vezane uz ordinaciju ili centar za rehabilitaciju. Te vježbe direktno smanjuju mišićni tonus, omogućujući na taj način kvalitetniju i bolju cirkulaciju krvi i limfe, kao i bolji mikrometabolizam u samoj mišićnoj stanici. Sve to u konačnici dovodi do nestajanja miogeloza, a što je još važnije do smanjenja ili uklanjanja onog konstantnog bola i napetosti u vratu i ramenima, koji je tako tipičan za mnoge sjedeće i stajaće profesije, te za ljude čija je fizička aktivnost daleko od idealne. Istina jest, s druge strane, da se u fizikalnoj terapiji ponekad koristimo i neugodnim, pa i bolnim zahvatima, a kako bi kronična bolna stanja bila manje bolna i lakše podnošljiva. Nanošenje bola u svrhu liječenja metoda je starija od same medicine. Pa iako je koristimo i danas, to valja činiti samo onda kada je svrsishodno i kada nema drugog raspoloživog načina liječenja. Miogeloze ne spadaju u tu skupinu naprosto stoga jer postoji neusporedivo elegantniji način njihova tretiranja.