Naše tijelo u svojoj biti jest kretanje. Ništa u njemu ne miruje, nema statusa quo, već se sve svodi na izmjenu dvaju procesa - rasta i odumiranja.
Nevjerojatno je koliko si nevolja priuštimo naprosto nebrigom. Još je manje za vjerovati da na prve znakove problema samo odmahnemo rukom i nastavljamo dalje kao da se ništa nije dogodilo, sve do trenutka kada problemčići narastu do problema, a male nevolje do bolesti u punom smislu te riječi. Mišićni sustav, kojim se služimo, ne bi li živjeli normalno, ustrojen je tako da sve ostale organe drži na okupu i u normalnoj funkciji. Kada kažem mišići, onda ne mislim nužno na onakve kakve imaju bilderi, niti na mišiće prosječnog profesionalnog sportaša, već na mišiće naše svagdašnje, koji nas nose do posla i natrag. Pa i ako nije nužno da se na pripijenoj majici ocrtavaju biceps i triceps, od velike je važnosti da se njihova snaga i izdržljivost mogu nositi sa našom svakodnevicom, inače...
Postoje, uvjetno rečeno, tri vrste mišićne slabosti. Jedna je opća, koja se događa kod bolesti uzrokovanih dugotrajnim ležanjem i mirovanjem. Druga je lokalna mišićna slabost, a najbolji je primjer za nju stanje nakon skidanja gipsa kod loma kostiju. Tada se i na oko vidi kako je ekstremitet koji je bio u imobilizaciji, slabiji i tanji od drugog.
No, postoji i treća vrsta slabosti, mnogo teže uočljiva, ali ne manje opasna. Nazvati ćemo ju "okultna" mišićna slabost (okultno znači tajno, pritajeno), iako će se na taj naziv, vjerojatno, mnogom liječniku dignuti kosa na glavi. Takvu mišićnu slabost nalazimo danas vrlo često, a najviše kod ljudi kojima je fizička aktivnost svedena na sjedenje i hodanje do i od automobila. Oni vrlo rijetko uočavaju tu slabost kao slabost., što će reći da je kao da problema nisu svjesni. No, međutim, tijelo kao vrlo živi stroj reagira na fizičku neaktivnost brojnim procesima, pa tako još smanjuje masu i snagu mišića, usporava ishranu hrskavice u zglobovima, stanjuje ligamente, smanjuje količinu kalcija u kostima, usporava probavu te štošta drugo.
Naše tijelo u svojoj biti jest kretanje. Ništa u njemu ne miruje, nema statusa quo, već se sve svodi na izmjenu dvaju procesa- rasta i odumiranja. Sustav za pokretanje samo je najvidljiviji primjer tog principa i ako te principe koristimo kako valja, dobiti ćemo zdrav i otporni tjelesni sustav, koji će biti sposoban boriti se sa svim stresnim situacijama, kako fizičkim, tako i psihičkim. Ostavimo li najdragocjeniji instrument koji imamo- svoje tijelo- na milost i nemilost svemu što se oko njega događa, šanse da na kraju dobijemo isključivo bol i patnju iznimno su velike.
