Čini se da je svaka petnaesta križobolja kod sportaša koji su nam se obratili za pomoć uzrokovana istegnućem ili djelomičnom rupturom nekog od mišića donjeg dijela leđa
Nedavno smo, na jednom stručnom skupu iz sportske medicine, organiziranom od strane nacionalnog Olimpijskog odbora, predstavili naša iskustva u dijagnostici i liječenju ozljeda mišića donjeg dijela leđa u sportaša. I ne bi to bio posebno zapažen događaj, van uobičajene izmjene iskustva u struci, da to nije bilo prvi puta da se ta tema raspravlja u stručnim krugovima.
Uobičajene su ozljede mišića donjih, te nešto rjeđe gornjih ekstremiteta, te su one sastavni dio svakodnevice sportskih fizioterapeuta. No na mišiće leđa rijetko obraćamo pažnju. Razloga je mnogo. Najčešće bolove u leđima uzrokuju drugi procesi, dok su mišići tek promatrači. Istraživači u svojim radovima uopće se ne bave ovom problematikom, a i diferencijalna dijagnostika, dakle detekcija koji je točno uzrok pojedine križobolje, vrlo je teška, a ponekad i nemoguća.
Ipak, iz našeg iskustva, čini se da je svaka petnaesta križobolja kod sportaša koji su nam se obratili za pomoć uzrokovana istegnućem ili djelomičnom rupturom nekog od mišića donjeg dijela leđa. Sama ta činjenica i ne bi bila toliko važna, da se liječenje tog uzroka ne razlikuje bitno od liječenja ostalih križobolja. Ali ono se razlikuje, te je važno prepoznati uzrok, te ga onda kada je to moguće specifično i liječiti.
Neobično u mišićno uzrokovanih križobolja, ukratko, jest činjenica da za razliku od mišićnih ozljeda ekstremiteta, one nastaju polako, intenzitet bolova je blag do umjeren, vrlo brzo prolazi u mirovanju, te se dalje pojačava u treningu. Ne reagiraju dobro na uobičajene terapije za bolove u kralježnici, te mogu trajati i više mjeseci, ako nisu na vrijeme prepoznate i adekvatno liječene.
Liječenje se zasniva na dovoljno dugom odmoru od treninga (1-4 tjedna), te terapiji kojoj je za cilj stimulirati cijeljenje (metode manualne medicine, laser, ultrazvuk, pulsna magnetoterapija, vibracijska stimulacija).
Pravilno sanirane, mišićne distenzije vrlo se rijetko ponavljaju, kako na ekstremitetima, tako i u regiji donjeg dijela leđa.
