• Ako želimo dovoljno osvijetliti samu hrskavicu u dubini, tada moramo pojačati snagu zrake na površini. Ako pak to učinimo, vjerojatno će zbog prevelike snage lasera doći do oštećenja kože. I tako je potencijal lasera u cijeljenju hrskavice ograničen (iako možda ne i posve onemogućen) čistim fizikalnim zakonitostima.




Osteoartritis ili popularnije artroza, problem je koji pogađa veliki broj naših sugrađana.

Unutar fizioterapije već 30-ak godina u artroza primjenjujemo i terapiju laserima. U početku kontroverzna metoda, kasnije je dokazala svoju djelotvornost u smanjenju bolova i poboljšanju pokretljivosti zglobova napadnutih ovom bolešću. Razvojem tehnologije, razvijala se i primjena lasera, koja se mijenjala i postajala sve efikasnija. U novije vrijeme što kroz struku, a što kroz marketing proizvođači strojeva za fizioterapiju laserom tvrde da ova metoda liječenja ima i potencijal za regeneraciju hrskavice u zglobovima napadnutim artrozom. Pa ima li ona sve to?

Najveća prepreka toj ideji jest pokrivač kože, potkožnog masnog tkiva, fascije, mišića i zglobne čahure koju svjetlost (u ovom slučaju koherentna) mora proći, e ne bi li stigla do oštećene hrskavice. Prepreka izgleda tim veća kada znamo da se najveći dio laserske zrake (oko 80%) resorbira unutar samo 6mm od površine kože.

Hrskavica, naročito u kuku i koljenu leži daleko dublje. Ako, dakle želimo dovoljno osvijetliti samu hrskavicu u dubini, tada moramo pojačati snagu zrake na površini. Ako pak to učinimo, vjerojatno će zbog prevelike snage lasera doći do oštećenja kože. I tako je potencijal lasera u cijeljenju hrskavice ograničen (iako možda ne i posve onemogućen) čistim fizikalnim zakonitostima.