Često znam reći da objektivna dijagnostika ne daje uvijek i konačne odgovore. Konkretno, sama potvrda RTG snimke da se radi o otsteoartritisu, ili popularnoj artrozi, ne znači da će čovjek imati bolove ili na drugi način nužno patiti zbog oštećenja hrskavice koje je u osnovi te degenerativne bolesti. Osim svega toga, praksa pokazuje da se dobrom i osmišljenom fizioterapijom popraćenom redovitim vježbanjem mogu uvelike smanjiti bolovi i povećati fleksibilnost. Kod artroze, a pogovotovo one u koljenu, navikli smo pratiti razvoj bolesti koji neumitno vodi ograničenju pokreta u tom zglobu. Dugo se mislilo da je smanjivanje mogućnosti savijanja koljena prirodna posljedica procesa na samom zglobu koji osim degeneracije i oštećenja hrskavice podrazumjevaju i promjene na ligamentima, tetivama, ali i kostima koje zajedno onemogućuju punu pokretljivost. Smanjena pokretljivost uzrokuje niz drugih problema, poput slabljenja snage okolnih mišića, a i sama po sebi može biti uzrokom bolova. No, jedno istraživanje sprovedeno u Americi prije nekoliko godina ukazalo je da artroza ne mora biti praćena ograničenjem pokretljivosti. Tim liječnika sproveo je statističku obradu na uzorku od 103 ljudi sa dokumentiranim trećim ili većim stupnjem artroze koljena. Jedna je grupa bila sastavljena od muslimana, dok je druga bila od nemuslimana. Treća, kontrolna grupa, sastojala se od muslimana koji nisu imali artozu. Sve su grupe bile slične po prosjeku godina i spolu. Muslimani su izabrani zbog tradicionalne pozicije klečanja za vrijeme molitve više puta na dan. Hipoteza je naglašavala da će taj položaj tijekom dužeg vremenskog razdoblja sačuvati fleksibilnost u koljenu, vjerojatno i kod već prisutne atroze. Ukratko, rezultati su bili bolji od očekivanih. I dok je prosjek savijanja koljena u nemuslimanskoj grupi sa artrozom bio tek 96,5°, dotle je u muslimanskoj artrotičnoj grupi bio čak 137,5°, što je uistinu velika razlika. Kontrolna grupa muslimana bez artroze imala je prosjek savijanja koljena od 145,5°, što ne odskače bitno od onih koji imaju artrozu. Iako je na samo istraživanje i način na koji je sprovedeno bilo nekih prigovora, ono ipak jasno pokazuje dobrobiti prevencije vježbanjem, u ovom slučaju nehotične prevencije, jer dugo klečanje rađeno je u sasvim drugu svrhu. Ono također pokazuje kako uvriježena mišljenja i teorije valja uvijek provjeravati i nanovo preispitivati, e ne bi li se došlo do novih i svježih saznanja. I dok na istoku (posebice u Indiji) fleksibilnost smatraju najvažnijom zadaćom u očuvanju zdravlja cijelog organizma, mi se na zapadu u glavnom okrećemo snazi i kondiciji. Nije da je mišićna snaga nevažna, kao što nevažna nije niti ukupna izdržljivost, no isto je tako točno da blagodati istezljivosti i očuvanja pune pokretljivosti svih zglobova tek otkrivamo. U svrhu poboljšanja fleksibilnosti zglobova, pa tako i koljena nije nužno dugotrajno klečati u položaju svojstvenom za muslimansku molitvu. Taj se zadatak i to vrlo jednostavno i manje agresivno može učiniti i sa jednostavnim vježbama istezanja ili sve popularnijim prakticiranjem hatha yoge. Jer valja znati da bolja fleksibilnost vrlo često i u mnogih kroničnih bolesti znači razliku između života sa bolovima ili bez njih.