Ukoliko je oštećenje malo i nalazi se na mjestu koje nije izloženo punom opterećenju kod hodanja, trčanja ili skokova, te ne izaziva simptome kod opisanih aktivnosti, moguće je pristupiti neoperativnom liječenju.


Imam 24 god i prije 6 mje­seci mi se dogodila nezgoda i ozljedila sam koljeno. Dijagnoza je: Laesio chondra­lis trochleae femoris sin. (Gr. I), Fissura chondralis tro­c­hle­ae femoris sin. (Gr. IV). Zanima me da li s ovom dijagnozom hrskavice treba radit artroskopske mikro­frak­ture ili će koljeno moći izdržati bez obzira što dijela hrskavice nema uopće?

Oštećenjima hrskavice koljena u mladih i fizički ak­tivnih ljudi uvijek treba pristupiti sa posebnom paž­njom. Naime, o tome kako će se sanirati postojeće oš­tećenje za­visi i rizik od po­jave preu­ranjene artroze ko­ljena. 

U odluci za operaciju i tip operativnog zahvata ulogu igraju veličina oštećenja i njegov smještaj. U koliko je procjena liječničkog tima da je reparacija oštećenja nuž­na, tada je jedna od danas često korištenih tehnika - operacija mikrofrakturama.

Unutar tog pristupa, tije­kom kirurške intervencije, mjesto oštećenja se očisti i pripremi, te se oštrim ala­tom na više mjesta izbode kost ispod oštećene hrska­vice. Kombinacija krvi i mas­noće iz kostiju koja is­pu­ni oštećenje poslije ovakvog zahvata s vremenom će se transformirati u hrskavici slično tkivo, te omogućiti ponovno bavljenje sportom i istovremeno smanjiti rizik od daljnjih komplikacija ve­zanih uz prvotnu ozljedu. 

Sam operativni zahvat da­nas je gotovo rutinski i uku­pno gledajući njegovi rezultati su dobri. Nedo­statak je dužina postoperativne rehabilitacije. Naime proces nastanka "zamjen­ske" hrskavice je spor, te je strpljenje pacijenta važna sastavnica us­pje­šnog liječe­nja. 

Može li se proći bez ope­racije? Ukoliko je oštećenje malo i nalazi se na mjestu koje nije izloženo punom opterećenju kod hodanja, trčanja ili skokova, te ne izaziva simptome kod opi­sanih aktivnosti, moguće je pristupiti neoperativnom li­ječenju, koje se bazira na cijelom nizu fizioterapijskih postupaka. Čak i tada je do­bro sa kirurgom raspraviti dugoročne posljedice takvog postupka.