Mrena je zamućenje očne leće. Kod pasa ih viđamo vrlo često, a mnoge su nasljednog karaktera te takve mrene nazivamo primarnima. Mrena može nastati i kao posljedica nekih sistemskih oboljenja pa ih nazivamo sekundarnima, a ponekad se srećemo sa mrenama nerazjašnjene etiologije. Sistematizirati ih možemo na više načina: s obzirom na uzrok, na starost psa u kojoj se mrena pojavila, po izgledu mrene, te po tome koliko je mrena razvijena. Mrena može biti djelomična ili potpuna, može se javiti na jednom ili na oba oka, može biti simetrična ili ne, a isto tako može se raditi o mreni koja ima progresivan karakter ili o onoj koja je naizgled uvijek jednaka. Primarne nasljedne mrene viđamo kod nekih pasmina pasa, pa ću se ovdje osvrnuti na specifičan problem kod nekih pasmina. Kod zlatnih retrivera i labradora, kod nas vrlo popularnih pasmina, srećemo se sa nasljednom mrenom koja se može dijagnosticirati već u dobi od 6 mjeseci, no vidljiva može postati već u starosti od 1 godine ili pak tek u starosti od 8 godina. Upravo ovo kasno pojavljivanje mrene otežava eradikaciju ovog oboljenja, jer su nerjetko bolesni psi već dali potomke i na njih prenijeli predispoziciju za mrenu. Kod ove pasmine postoji i druga vrsta nasljedne mrene koja se javlja u dobi od 1 do 3 godine te je često praćena jakim upalnim promjenama oka. Kod američkih kokera nasljedan oblik mrene obično se javlja na oba oka, ali je nalaz često asimetričan. Progresija ove mrene vrlo je varijabilna pa se može javiti u dobi od 6 mjeseci ili tek kada je pas star 5 godina. Ova vrsta mrene obično progresivno sazrijeva, pa se može dogoditi da postane totalno zamućena u samo nekoliko mjeseci. Za razliku od kokera, nasljedna mrena kod njemačkih ovčara skoro nikada ne postane potpuna, dakle radi se o nepogresivnom obliku bolesti. Za razliku od do sada nabrojenih pasmina, kod njemačkih ovčara nasljednu mrenu viđamo mnogo rijeđe iako se radi o popularnoj pasmini. Što se tiče ostalih pasina pasa primarne nasljedne mrene viđamo kod patuljastih šnaucera, Kings Charles španijela, Boston teriera, belgijskog ovčara, sibirskog haskija, pudli, bob-taila, staforskog teriera. Još je 14 pasmina koje se još uvijek istražuju jer su pod sumnjom za ovo nasljedno oboljenje.