Da sam, kojim slučajem, u poziciji država koje se smatraju neprijateljima Zapada, krenuo bih ozbiljno i ubrzano raditi na proizvodnji atomske bombe. Ili bih ozbiljno razmislio da više ne budem neprijatelj


Ne znam za vas, dragi Vi, ali meni je poruka sasvim jasna. Nemoj se sukobljavat s NATO-om. Tj. nemoj se igrati rata s Amerikom. Završit ćeš kao Moamer. Okružen uzbuđenom gomilom, koja te maloprije ubila, a sada se gura oko tebe ne bi li te uslikala za uspomenu.

Slika mrtvaca vrlo je brzo obišla svijet. Trebalo je sve uvjeriti u tu činjenicu. Trebalo je svima pokazati  dokaze. Trebalo je prikazati smrt. No, moderni mobiteli imaju još jednu mogućnost. Oni mogu snimati i video. Pa su, ubrzo nakon statičnih dokaza, na Internet počeli pristizati i pokretni dokazi. 

Ljudi, poput čopora kakvih hijena, vrište od ekstaze što su okružili svoj plijen. Ovaj moli za milost, ali to se baš ne prihvaća kao mogućnost.  Ni on baš nije bio milostiv, kažu. Pa zašto bi bili mi. 

Vikanje, žamor. I onda pucanj. Pa opet vikanje. I opet pucanj. Moamer Gaddafi  je mrtav. To smo već vidjeli na sličicama, ali evo, sada imamo i zvuk i još puno sličica. Nema dvojbe. Nemoj se igrati rata s jačima od sebe. 

Da sam, kojim slučajem, u poziciji država koje se smatraju neprijateljima Zapada, krenuo bih ozbiljno i ubrzano raditi na proizvodnji atomske bombe. Ili bih ozbiljno razmislio da više ne budem neprijatelj.

- Jesi vidio vijesti danas? 
- Je, ubijen je šef Libije. 
- Dakle?
- Dakle, od sutra uvodimo hamburgere i koka-kolu.
- A ponos?
- Zadržat ćemo vlastitu kulturu. Dio budžeta ćemo ulagati u nagrade za umjetnička  djela domaćih umjetnika.

Snimka i slika mrtvog libijskog vođe obišla je svijet putujući od jednog do drugog mobilnog uređaja. Zatim Internet. Pa televizija i tiskani mediji. Slika vrijedi tisuću riječi - mrtav je - okrvavljena glava. 
Ima li ljudi koji je nisu vidjeli?

Nakon što su svi pogledali video i što se gomila ljudi gurala da ga vidi mrtvog  i uslika za uspomenu, uslijedili su zahtjevi za obdukcijom. Da se vidi od čega je umro? Ili, da se još jednom uvjerimo. Još jednom za svaki slučaj, znanstveno, točno i nedvosmisleno. 
Posmrtne slike mrtvaca, koje su donedavno bile tabu, sada se virusno šire poput najsočnijeg trača. 

- To nije slika mrtvog čovjeka. To je vijest.
- A zašto je tako krvava?
- Zato što je to istina. 
- A zašto je objavljena?
- Zato da privuče pažnju. Da šokira. Da je zapamtite. Da budete informirani. Da znate što se događa.

A što slijedi poslije slike mrtve krvave glave i izmrcvarenog tijela? Kao i kod nas, slijedi mir, demokracija, razvoj i napredak. Gledam snimke libijskog naroda kako maše zastavama i oružjem i veseli se izborenoj slobodi. Gledam ih, i gledam nas prije 20-tak godina. Sada, kada smo se oslobodili diktature, možemo biti slobodni, neovisni, suvereni i sve one druge riječi za koje do tada nismo čuli. Krvava glava, suverenost, hamburger, banka, dug, siromaštvo. To je otprilike put koji ih čeka. Ako treba, možemo im poslati snimke mobitelom. No, nažalost, neće ih se puno dojmiti. Djelovat će dosadno, daleko i nemoguće. Ono što ih čeka nije tako šokantno kao njihova sadašnjost.  I neće gledati u te vijesti. Kao što ni mi nismo gledali. Razum nije raspršeno crven.