Vjerovali ili ne, danas živimo u najmirnijem razdoblju povijesti ljudske rase. Primjerice, stopa ubojstava danas, u odnosu na Srednji vijek, smanjena je za čak 30 puta
Iako su vijesti prepune izvještaja o ratovima, terorizmu, ubojstvima i sličnim zločinima protiv čovječanstva, tračak nade u ovom suludom razdoblju slučajno mi je donijela vijest s Harvarda. Steven Pinkler, tamošnji profesor psihologije i dobitnik mnogih nagrada za objavljene knjige, nedavno je iznio zanimljive podatke koji bacaju drugačije svjetlo na suvremeni svijet. Prof. Pinkler istraživao je stopu nasilnih smrti kroz čitavu povijest čovječanstva. A zaključak je vrlo ohrabrujući.
Vjerovali ili ne, danas živimo u najmirnijem razdoblju povijesti ljudske rase. Primjerice, stopa ubojstava danas, u odnosu na Srednji vijek, smanjena je za čak 30 puta. Gotovo svaka kategorija nasilja na planetu, čak i ona najmanja, primjerice, kažnjavanje djece, manja je nego ikada u povijesti. Institucije poput policije, pravnog sustava, demokracije, obrazovanja, omogućile su da je svijet danas mirniji nego je to ikad bio.
Znanost i istraživanje nam govore da živimo u zlatnom dobu, barem što se nasilja tiče. A zbog čega to onda ljudi ne cijene? Zašto to ne izgleda tako?
Mediji gotovo svaki dan prenose neku vijest o ubojstvu, tragičnoj nesreći, gomili poginulih. Međutim, to su vijesti izdvojene i probrane iz cijelog svijeta. Ostatku populacije, tj. većini populacije planeta, taj dan zapravo se nije dogodilo ništa značajno. Mediji, koji teže objavljivanju šokantnog i spektakularnog (a ništa ne šokira više od zločina) zapravo stvaraju iluziju da je svijet nasilniji nego što doista jest. A zapravo, kaže Pinkler, sada samo najbliže idealu, svijetu bez ikakvog nasilja, nego što smo to ikada bili.
Dakako, daleko smo još od potpunog iskorjenjivanja, ipak je nasilje dio ljudske prirode, ali to je barem jedna lijepa vijest. Dakle, nije sve tako crno i mračno. Upravo suprotno. Suprotno.
Nažalost, ljudi ne mogu procjenjivati svoje stanje uspoređujući ga sa Srednjim vijekom. Ljudsko sjećanje je kratko i selektivno. Ja ne mogu reći da mi je sada super, jer je u Srednjem vijeku vjerojatnost da me netko ubije bila 30 puta veća. A možda bi upravo to trebao biti kriterij?
Kako se sada čini, zlatno doba moglo bi privremeno završiti. Ljudi u Europi izlaze na ulice. Zahtijevaju veća prava, tj. zadržavanje postojećih. Gotovo čitav svijet tone u recesiju. Predviđaju se neredi, padanje standarda, ukidanje povlastica. Čak i uz sve moguće posljedice svjetske krize, ovo razdoblje je ipak jedno od najmirnijih.
Naravno, nije mi cilj ljude uvjeravati da je nešto drugačije nego što jest. Pitanje blagostanja, sreće i zadovoljstva izrazito je subjektivna stvar. No, osim toga, blagostanje, sreća i zadovoljstvo, pa čak i bogatstvo su i relativni pojmovi. Nedavno sam bio u Trstu, u predivnom dvorcu Miramare. Poznat je po tome što je polovicom 19. stoljeća sagrađen za Ferdinanda Maximiliana, mlađeg brata Franza Josepha, austrougarskog cara. Toliko o povijesti… Idemo na konkretne stvari. Kupaonica u dvorcu brata austrougarskog cara manja je i neuglednija od 90% posto kupaonica u Rijeci. Slično vrijedi i za madrace na kojima su spavali.
Uspoređujući prosječnog Riječanina danas s čelnicima Austro-Ugarske monarhije 19. stoljeća, ispada da Riječani imaju bolje kupaonice i spavaće sobe. A uspoređujući sadašnjost s ostatkom povijesti, na svijetu nikada nije bilo mirnije.
