Na rubu pakla

Više puta sam pisao da statini (lijekovi za snižavanje krvnog kolesterola) nisu baš došli iz raja i da njihovo du­gogodišnje korištenje može loše završiti. Upravo čitam da najteži bolesnici, koji (uz sve ostalo) piju i statine, u prosjeku žive kraće nego oni koji ih ne piju. Zašto me to uopće ne čudi?

Ili, znate li i da tablete pro­tiv nesanice skraćuju ži­vot? Kada sam jednog lije­čnika pitao da li mu je poznato kako kirurško liječenje raka obično uzrokuje daljnje širenje bolesti, odgovorio je ovako: „Znam za takvu mo­gućnost, ali imunološki sustav može savladati takvu prijetnju.“ Molim? Zašto se on­da začetak većine metastaza može pratiti baš od kirur­škog zahvata? Prešućivanje najvažnijih činjenica uvijek sam smatrao odvratnim. Fri­ziranje i mijenjanje istine još je gore. Štošta se vremenom infiltriralo u medicinsko zna­nje, a da nitko ne reagira. I onda u takav kaos ulijeću pacijenti, obično nesvjesni što se sve iza kulisa događa. Ali, sustav je žilav i puno to­ga mu ide na ruku. 

U uvjetima besparice, farmaceutske tvrtke su od me­dija stvorile vrlo odane pos­lušnike. Princip je ovakav: „Mi dajemo oglase - vi ne­će­te čeprkati po našem blatu.“ Zbog toga televizija i novine šute i onda kada bi itekako trebali govoriti. Šteta je izgubiti jednog od rijetkih do­brih izvora prihoda. Dakle, nezamjeranje i novac.

I krizu zdravstvenog sus­tava (uključujući i odlazak liječnika u inozemstvo) mo­že se vrlo lijepo iskoristiti. Naravno da manje bolničkih kreveta, pregleda i zahvata znači manji trošak za cijeli sustav, ali i procvat za privatno zdravstvo. Uz to, du­gačke liste čekanja su do­voljno stresne, pa će mnogi reći da je u takvoj situaciji poprilično neumjesno istra­živati „tamnu stranu“. Tre­bamo biti sretni ako ne nestane gaze ili kirurškog kon­ca, a pogotovo ako famozni red dočekamo u živom stanju. To je realnost sadašnjeg trenutka. Vrh liste izjed­na­čava se s premijom na lotu. Sve drugo je nebitno.

Periodično zastrašivanje ptičjom gripom, mišjom groznicom, ebolom ili no­vom bakterijom (koja je up­ravo pobjegla iz laboratorija) uvijek sadrži svojevrsni pri­zvuk velike katastrofe. Iako se jako malo od toga u stvar­nosti realizira, puštanje ka­ta­klizmičkih najava preus­mje­rava pažnju s korumpira­nog sustava na goli ops­tanak. Sličan učinak imaju i revolucionarne najave novih lije­kova, do kojih uvijek tre­ba još nekoliko godina is­tra­ži­vanja. Neki kažu da je to sa­mo kupovanje vremena ili „ce­mentiranje mira u kući“. Sve skupa podsjeća na sa­mo­is­cjeljujući mehanizam, zar ne?