Iako nafta postaje sve skuplja i sve rjeđa, ništa se ne poduzima da bi se bi se njena potrošnja usporila. U svijetu se radije okreću drugim metodama: kako pronaći i osvojiti što više njenih izvora. Iako se zna da će i oni kad-tad presušiti. No filozofija je-dok ima i dok ide-troši. Tako se u svijetu koji se panično boji kraja naftne ere i dalje održavaju utrke automobila, motocikala, kamiona, i formula, koje same po sebi nemaju nikakvog smisla, osim smisla da se ustanovi tko je brži. No, vožnja u krug ipak i svejedno troši dragocjeno gorivo… Generacije koje dolaze poslije naše, koje će zbilja osjetiti nestašice nafte, proklinjati će ovu generaciju kao što su boljševici proklinjali rastrošne kapitaliste. Generacija neosjetljiva na bilo kakve probleme, sa jedinim ciljem što boljeg samozadovoljavanja. Evo, sad nedavno poskupilo gorivo a Vlada obećala da će braniti cijenu onog koje se najviše koristi. Ali krivo rekli, umjesto super 95, izgovorili su EUROsuper 95. Možda zbog velike želje da što prije uđu u Europu… I sljedeći dan ljudi pomahnitali-eurosuper poskupio. - Lažu! Kradu! Prevaranti!, odmah su uslijedile reakcije. A onda isprike sa druge strane. - Oprostite ljudi, omaklo se… Međutim, ljudi nisu bili zadovoljni, pa je žrtvovan(čitaj: smijenjen) neki tip iz INE. Ali koga briga za tog tipa iz INE… Benzin je poskupio! Točite ovaj koji nije EURO, ali je isto tako super, predlaže Vlada... - Ima malo više sumpora, ali je jeftiniji. To je taj čiju cijenu branimo... I odmah svi u akciju. Toče taj koji je jeftiniji i koji ima "malo više sumpora". A čini mi se da je to smjerokaz i za sva daljnja poskupljenja. To što ima "malo više sumpora" nikoga previše ne zanima, osim možda šume u Gorskom Kotaru, koje bi to prokomentirale, da mogu govoriti. Ali ne mogu, pa pobjeđuje onaj ljudski argument-jeftinije je. - A plin? On je još jeftiniji? Zar ne?, pitaju se znatiželjni građani. A i šume bi vjerojatno manje protestirale. Možda, ali na plin se još nije naslonila država sa svojim porezima, nametima i trošarinama. A kada to bude slučaj, njegova cijena će također biti viša. Nema jeftine energije. Neovisno o agregatnom stanju. Kako cijene budu rasle, tako će ljude biti sve manje biti briga za ekologiju, a sve više da održe postojeće stanje potrošnje pod svaku cijenu. To će značiti više goriva sa "malo više sumpora", ali, bojim se i pokoju kunu manje u proračunskoj stavki: ekologija…. Naravno, ako nešto od te riječi uopće doživi proces nestajanja nafte. U kriznim trenucima, kada veliki ljudski gospodarski div bude ostajao bez zraka, hvatati će ga kod bilo koga tko ga bude imao. Afganistan, Irak, Iran… Svi koji budu na putu biti će pregaženi. Utrke se moraju održavati! Naravno da mete neće stajati mirne. Nitko od navedenih nije se(i ne namjerava) predao bez bitke. Svi se more prije smrti. A oružje je sve modernije. Jedan čak posjeduje i nešto sitno radioaktivnog praha…(Ili je i to isto samo još jedna laž, kako bi bilo "ispravnih" povoda za napade). Ako taj prah nekim slučajem zabije u one nove zgrade što će Amerikanci podići na mjestima srušenih tornjeva u New Yorku…. "Nešto malo više sumpora" će zalepršati zrakom. I to će biti zadnji sumpor koji će ljudi vidjeti… Možda baš prežive borovi, tko zna… Pa za osvetu puste korijenje u gnjilo ljudsko meso i posišu svaku i zadnju kap njegova postojanja. A onda od nje, tijekom milijuna godina i tisuća generacija borova, ponovno stvore neku drugu naftu… Drugi pokušaj možda bude uspješniji? Možda žohari, koji za to vrijeme evoluiraju do ljudske inteligencije, budu mudriji gospodari planeta? Pa onda u arheološkim istraživanjima pronađu okaminu bolida Formule 1. - Što li je ovo, pitati će se? - Tko je to proizveo? - Nekakva stara civilizacija, možda? - Napredna civilizacija? - Jesu li bili na Mjesecu? - Jesu li znali smisao života? Da nam je znati čemu je to služilo? Za što su napredna bića koristila taj predmet? Sigurno za neku važnu namjenu…