Kod nas je toliko popularno buljenje u ekrane svih vrsta, ali to ne donosi ništa dobro. Nesputana igra je najvažniji posao malog djeteta, tako se uči
Danska i Švedska zauzimaju prva 2 mjesta kada govorimo o najboljim sredinama za život djece. Dječja radost i sretno djetinjstvo su pojmovi koji odzvanjaju. Svi bi htjeli da djeca budu sretna i da izrastu u hvalevrijednog čovjeka, zdravog i odlučnog. Možemo raspravljati o kriterijima, možemo razgovarati o bogatstvu, ali je činjenica da su razlike u odgoju male djece frapantne u odnosu na ono što smatramo uobičajenim i normalnim. Tzv. „sjeverni model“ pruža obilje slobode, obilje mogućnosti za samoizgradnju, pa i obilje sreće.
Znate li kako se skida temperatura maloj djeci po dansko-švedskom modelu? Tako da ih skinu i stave na hladnoću pored otvorenog prozora. Ne Lupocet, već hladan zrak. Tamo se lijekovi i inače propisuju rijetko, samo kada je to najneophodnije. To se pogotovo odnosi na antibiotike. Pri rijetkim odlascima liječniku, na ulaznom šalteru se utvrđuje (na osnovi simptoma) da li je liječnik uopće potreban. Prilično je uobičajeno da mališani provode glavninu vremena na otvorenom. Svaki vrtić ima vanjski prostor za kolica, gdje djeca spavaju. Vrlo su popularni vrtići smješteni usred šume. Obično se radi o nekoj priručnoj baraci s minimumom udobnosti i sadržaja, na koje smo kod nas navikli. Djeca bosonoga trče po cijeli dan okolo, bez igračaka, a tete se jedva i bave njima. Ideja je da se tako potiče individualnost i tako se nauče brinuti sami o sebi. Ako se slabo obuku i promrznu, drugi put neće ponoviti grešku. Skakanje po lokvama u novoj odjeći smatra se normalnim, a biti crn od zemlje skoro poželjnim. Sve to su važni elementi pravilne izgradnje osobnog imuniteta, toliko važnog u svačijem životu. Prema „sjevernom modelu“, djeca rijetko dobivaju darove, a kada ih i dobiju, oni su skromni. Slatkiši su pogotovo rijetki, više se prakticira sirova hrana. Kada djeca odrastu, ne dobiju sređen stan ili auto, makar bi to materijalno stanje možda i dozvoljavalo. Vlastito probijanje kroz život uvijek je prvi izbor.
Mentalitet i običaji kod nas su bitno različiti. Bezbrojna upozorenja ponekad paraju uši (Pazi da ne padneš, prestani trčati, pazi da se ne zablatiš, makni se od propuha, stavi kapu…), a prenaglašena briga vremenom dovodi do dječje nesigurnosti. Pretjerano utopljavanje guši slobodu pokreta, a ne doprinosi boljem zdravlju. Znate, skoro da ne postoje loši vremenski uvjeti za boravak u prirodi, već samo loš odabir odjeće. Bosonogo djetinjstvo je prelijepo, a osjećaj slobode nenadmašan. Bakterije su skoncentrirane u sobi, a ne na livadi. Kod nas je toliko popularno buljenje u ekrane svih vrsta, ali to ne donosi ništa dobro. Pogotovo ne za djecu. Nesputana igra je najvažniji posao malog djeteta, tako se uči. Ne treba baš sve dobiti na pladnju, već zaključivati svojom glavom. To je i recept za samopouzdanje.
Svjestan sam da će sjeverna praksa nekima biti bizarna, na rubu zanemarivanja djeteta. Svjestan sam svih razlika, ali svatko će valjda najbolje znati što je za njegovo dijete najbolje. Kupovanje povjerenja slatkišima ili skakanje po lokvama?
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
