Nedavno je došla jedna mlada djevojka sa otečenim skočnim zglobom. Lijepo mi je objasnila da ga je izvrnula prije tjedan dana i da joj je nakon toga jedan poznanik “vratio na mjesto” taj isti zglob, jer je po njegovom on “bio van centra”. Ne trebam reći da je mjesto ozljede i nakon tjedan dana još uvijek bilo natečeno i bolno, te je priječilo normalno hodanje. Moram priznati da su me uvijek i iskreno fascinirali takozvani narodni vidari. Pod tim pojmom mislim na sve one koji su usmenom predajom naučili pomagati tijelu da se samo izlječi, bez obzira jesu li to učili od svojih roditelja i rođaka, ili od poznanika. Rijetko kada se među njima pronađe netko sa formalnom medicinskom naobrazbom, ali svi su oni od reda savladali “zanat” te svoje neznanje o stvarnom funkcioniranju procesa u tijelu nadomiještaju velikim iskustvom. Iako, kao fizioterapeut, ne mogu mirne duše preporučiti da stručnu medicinsku pomoć zamjenite nekim zahvatom kod takvih ljudi, ne mogu niti zanijekati da sam vidio i izvrsne rezultate kada je u liječenju sudjelovao netko sličan. Ali... Ono što svakako treba izbjegavati jesu nestručni, iako dobronamjerni zahvati koje izvode ljudi bez adekvatne medicinske naobrazbe i bez iskustva. Previše sam puta bio svjedokom pogoršanja stanja kod takvih nazovi medicinskih akrobacija. Jedna od najčešćih je, svakako, namještanje izvrnutog zgloba. Malo tko nije barem jednom vidio kako izgleda distorzija skočnog zgloba. Obično je to vrlo bolno stanje praćeno jakim otokom. Veličina otoka i bol zavise od cijelog niza faktora, od toga je li pukla kakva krvna žila, jesu li ligamenti oštećeni, da li je hrskavica ostala cijela ili je u pitanju možda puknuće jedne od kostiju. Utvrditi točno o čemu se tu radi ne može niti najiskusniji liječnik ili fizioterapeut bez dodatne dijagnostike, poput rendgena. No, pravilo je, što se manje zna, hrabrost je veća. Pa tako mnogi neuki pretpostavljaju da zglob “treba vratiti na mjesto”, jer valjda čim se pojavio otok nešto je “izletilo s mjesta”. I tako se na još svježu ozljedu, a u pokušaju da na mjesto vrate ono što sa mjesta nije niti otišlo, rade zahvati koji čine još više štete. Tako oporavak umjesto koji dan ili tjedan, može potrajati i koji mjesec. Kada sam onu djevojku sa početka priče priupitao je li taj poznanik ima medicinsku naobrazbu, odgovorila je niječno. A kada sam ju pitao da li bi se vozila u automobilu s nekim tko nije položio vozački ispit, odmah je odgovorila da ne bi ni u kom slučaju. Tako je i kod svih zahvata kojima je za cilj liječenje. Njih naprosto treba prepustiti ne samo ljudima koji ih znaju izvesti, već onima koji znaju i zašto ih izvode, te koje su opasnosti i moguće neželjene posljedice kod njihovog sprovođenja. Vidio sam u svojoj praksi premnogo loših završetaka sa dobronamjernim počecima. Nije uopće upitno želi li vam netko pomoći ili ne. Kao što sam već rekao, pravo je pitanje može li on to učiniti i da li zna. Nestručno namještanje skočnog zgloba nije jedino loše, ima tu i pokušaja da se “centrira” rame, koljeno, kukovi, posebice kralježnica, ali i čeljust. Ne biste vjerovali u kojem sve stanju ljudi dođu tražiti pomoć. Stoga, neka mi bude dozvoljeno da parafraziram jedan reklamni slogan sa naše dalekovidnice:”Ne dozvolite da budete dio statistike!”- i to one loše.