Veliki požari. Sve gori. Prvo su govorili da su požari nastali slučajno, dječjom igrom, nepažnjom i sl., i da ne postoje nikakve, ni najmanje indikacije da je vatra postavljena namjerno. A ni na kraj pameti nije im bilo reći da se radi o nekakvom terorizmu. Ko' je još vidio teroriste koji izazivaju šumske požare. Nedugo zatim, nekoliko vatrogasaca iz Novog Vinodolskog je, preventivno patrolirajući šumom, naišlo na nekakve kuglice. Kasnije se ustanovilo da su kuglice od bijelog fosfora, tvari koju krasi odlika spontanog zapaljenja. I tvari koja se ne može kupiti u svakom kiosku. Na to su naši unutarnji poslovi izjavili da su požari ipak možda namjerni, ali ponovo, ni u kom slučaju posljedica terorističkog akta. Možda će, tek kada lokalna djeca vide krupnog muškarca u maskirnoj uniformi kako u šumi igra špigule, posumnjati i na najgore. Te se pozabaviti preventivom. Kada smo već kod one: "bolje spriječiti nego liječiti" recimo i ovo. Shvatili su državni službenici da bi, eventualno, mogli smanjiti mogućnost požara ako strancima na graničnim prijelazima dijele upozoravajuće letke. Tipa, ne palite vatru i sl. Naravno, to im je na um palo tek kada su pred očima imali slike velikih šumskih buktinja, koje haraju duž obale. Tako da su se na veliku preventivnu akciju odlučili u trenutku kada je širom lijepe naše neobuzdano gorjelo jedanaestak vatri. Usporedbe radi, to je kao da se u vrijeme velike epidemije gripe, koja se mogla naslutiti prije mjesec dana, organizira masovno cijepljenje. Ali, zato nam peru mozgove sa hrabrim i golorukim borcima, koji nadljudskim naporima, unatoč neprijateljski nastrojenom vjetru, nepristupačnom terenu, minskim poljima i tko zna protiv čega još ne, uspijevaju vatru zadržati podalje od obližnjih kuća. Shvaćam, cijenim i divim se lokalnim vatrogascima i podržavam njihovu borbu... Ali! Tko je kriv što su oni tako slabo opskrbljeni? Mi, čije mozgove tupe. Ili oni, čiji mozgovi su odavno otupjeli. Sva sreća da imamo one žute avione, kanadere. Isto tako, vjerojatno ste se nagledali brojnih znojnih glava koje, brišući se mokrim ručnikom, rezignirano gledaju u daljinu. Turisti. Da, ove kolone su doista kilometarske. A takve će i ostati. Jer, taj je problem, koji se već godinama javlja kod Karlovca, još uvijek velika enigma za sve vladajuće strukture. Svako ljeto se suočavaju sa istim problemom, i svako ljeto panično govore kako je krajnje vrijeme da se taj, budimo aktualni, "gorući" upitnik riješi. Pitanje: mislite li, dragi Vi, da će problem sljedeće godine biti riješen? Opet na scenu stupa, dobro nam znana propaganda. Kako nešto što je ružno prikazati lijepim. Ili što je ljepše mogućim. A kako vam se sviđa u Hrvatskoj? Upitajte naivnog turista koji je tu došao na odmor, zašto je došao. Odgovori su uvijek isti, papagajski: "Joj, pa vi ste divni, imate predivno more, najljepše plaže, ugodnu klimu.... Bla, bla, bla". Sasvim je normalo i razumljivo da čovjek koji je došao u neku zemlju na odmor ima dobro mišljenje o toj zemlji. Inače ne bi došao. Jeftini nismo. Zašto ne pitaju one ljude koji su na odmor otišli u, primjerice Tursku, zašto nisu došli kod nas. Da li vi idete na odmor negdje, gdje znate da nije dobro, i gdje znate da će vam biti gadno i ružno? Ljuti i razočarani ste tek na povratku. No, naši "propagandni maheri" turiste na povratku ne pitaju kako je bilo. A zašto ste, barba Čeh, sa sobom ponijeli vreću krumpira? A zašto vam iz bunkera viri paket mlijeka? Koliko ćete, šjor Slovak, litara vina popiti u našim konobama. A piva? Ne govorim da su ti ljudi škrti.U Pragu sam imao lijepih iskustava. Ne, samo su razumni. Zašto bi kupili domaće mlijeko, kada je dva puta skuplje. Staviti će svoje u bunker, ionako im je ostalo malo mjesta. Mokru krpu na čelo, i homo' u plamteću Dalmaciju cestom, koju Japanci zovu "Sama Jama" (a mi Jadranska magistrala).