Nema uistinu ništa teže nego se uhvatiti u koštac sa lošim navikama. No, bez te borbe i tog preokreta, većina stvari u našim životima, a posebice u životima bolesnih ljudi ostaje nepromijenjena. A promjena je ono što toliko želimo, zar ne? Ma koliko to bilo teško priznati, naše je tijelo samo odraz naših navika. Svakako da genetsko naslijeđe ima svoju ulogu. Ne možemo biti viši no što jesmo, niti možemo imati manje stopalo od onoga kakvoga imamo. Ali debljina je, na primjer, posljedica naših navika, kao što su i mnoge bolesti posljedica tih istih navika. Prečesto očekujemo da će liječnik ili terapeut izvesti neko čudo, preporučiti neku tabletu ili napraviti neki terapijski zahvat s kojim će svi bolovi i problemi nestati kao rukom odnešeni. Takvo što događa se vrlo, vrlo rijetko. Mnogo je češći slučaj da terapija tek pomaže smanjiti simptome, a tek promjena navika donosi trajno oslobođenje od problema. A tu zapadamo svi, uključujući i moju malenkost, u nepremostive probleme. Tijelo najbolje funkcionira u dinamičkom balansu. To će reći da mu na raspolaganje treba staviti sve što je potrebno, ali ničeg previše i ničeg premalo. Kada se taj balans poremeti, nešto obavezno krene naopako. Previše hrane donijeti će višak kilograma, kasnije možda i visok krvni tlak, vjerojatno srčane probleme, a u dugom nizu godina koje slijede povećati će opasnost od srčanog ili moždanog infarkta. Manjak kretanja sigurno će oslabiti mišiće. Kasnije zglobovi će biti u nezavidnoj poziciji, zajedno sa svojim hrskavicama, a i kralježnica će pomalo trošiti svoje rezerve. Tijekom godina povećati će se rizik od diskus hernije, osteoartritisa (artroze) i cijelog niza drugih neželjenih stanja. Kada operacija postane neminovna, mnogi se pitaju što su to loše učinili i doveli se u takvo stanje. Premalo odmora ili preveliki fizički napori kronično preopterećuju zglobove i kralježnicu, te nerijetko dovode do istih problema kao i nedovoljno kretanja. Sve se zna zavrtiti u začaranom krugu iz kojeg je neopisivo teško izaći, kada se jednom u njega uđe. A stvari su u osnovi tako jednostavne. Naše navike kontroliraju nas, umjesto da mi kontroliramo svoje navike. Uspostaviti kontrolu nad svojom svakodnevicom u isto vrijeme znači i imati vlast nad svojim zdravljem. Tri su uporišne točke za zdrav život, a to je hrana, kretanje i odmor. Svi ostali vitaminsko-mineralni preparati, raznobojne tablete, sirupi, čajevi i tko zna što već ne, samo su alibi kako bi sve ostalo bilo nepromijenjeno. Prvi bolovi bilo gdje u sustavu za pokretanje znak su da se ozbiljno moramo uhvatiti u koštac sa svojim navikama. Bez obzira o čemu se radilo, valja stvari postaviti na svoje mjesto. Pomoć liječnika ili fizioterapeuta tu može biti presudna, ali samo u određivanju smjera. Vrlo često niti liječnik, niti terapeut ne mogu promjenu učiniti za vas. Oni mogu preporučiti, ali upravo vi morate uravnotežiti svoju prehranu, redovito se kretati i dovoljno se odmarati. Mi, na žalost, još ne živimo u 3000-oj godini i nemamo medicinu iz SF filmova. U takvoj situaciji najveći liječnik jest pacijent sam. Čak i onda kada to on sam ne bi želio biti.