Kroz godine sam imao sveukupno 18 iščašenja ramena. Ali jednostavno ne želim na operaciju nego me zanima da li se ikako može smanjiti mogućnost za iskakanje ramena nekim vježbama? A drugo pitanje je ako bi mi znali laički prevesti što je doktor napisao kod zadnjeg iščašenja, napisano je sljedeće; Hill-Sachs lezija glave hu­merusa sa cističnom košt. pregrad­njom/deg.promjene. Dakle zanima me što to znači cističnom košt. pregradnjom.

Zglob ramena je kompromis između pokretljivosti i stabilnosti. Kao i svaki kom­­­­­pro­mis, tako i rame ima svoje mane. Jedna od njih je da kada se dogodi prvo iščašenje, tada oštećenje mekih tkiva (poglavito ligamenata i rubne hrskavice), koje ne može zarasti, bez obzira na primijenjeno konzervativno liječenje i dužinu imobilizacije, nema mogućnost kompenzacije.

Pojednostavljeno, jednom iščašeno rame nema rezervnu opciju da bude stabilno. U manjem postotku i kod manjih oštećenja mekih tkiva, te ako se prvo iščašenje dogodilo nakon tridesete godine života, moguće je tretirati rame konzervativno kroz fizioterapiju i specifične vježbe, te u dijelu pacijenata dobiti zadovoljavajući rezultat. Ako je, pak prvo iščašenje u ranijoj životnoj dobi, a naročito ako je ono opetovano, kao što je situacija u ovom konkretnom slučaju, šanse za neoperativnu stabilizaciju ramena su iznimno male.

Nalaz koji opisujete, vjerojatno je rezultata CT pretrage. Hill-Sachs lezija predstavlja deformaciju/udubljenje glave nadlaktične kosti kao direktnu posljedicu ponovljenih iščašenja i udaraca u rub zglobne čašice prilikom epizoda nesta- bilnosti. Ona ukazuje na kronicitet. Ostali nalaz samo detaljno opisuje tu činjenicu.

Vaš otpor prema operativnom liječenju je razumljiv, naročito kada se zna činjenica da je za puni oporavak poslije zahvata potrebno 6 mjeseci. Alternativa je ostaviti nestabilno rame, s mogućnošću pojave rane artroze, sa svim posljedicama koje se teško ili nikako ne mogu liječiti.