Na nedavnom znanstvenom skupu u organizaciji HAZU-a, uz sudjelovanje eminentnih medicinskih stručnjaka iz Hrvatske, raspravljalo se upravo o problemu fizičke neaktivnosti u općoj populaciji, te njenim (općenito lošim) utjecajima na zdravlje stanovništva. Neki od statističkih podataka iznesenih na tom skupu, a prenesenih od malobrojnih medija izgledaju ovako: Prije pet godina zdravstvena anketa na razini Hrvatske otkrila je da je fizički neaktivna trećina hrvatskih građana, njih otprilike 34 posto. Tek izolirajući gradsko stanovništvo, konačni rezultati postaju zaista poražavajući, pa tako izvješće donosi i sljedeće podatke: U Zagrebu se tjelesnom aktivnošću (30 minuta najmanje tri puta na tjedan) ne bavi čak 85% muškaraca i 42% žena. No, u tom smislu neaktivno je čak 90% mladih od 18- 34 godine. Što se događa zbog neaktivnosti? Smanjuje se radni kapacitet mišića i sami mišići, dolazi do demineralizacija kostiju, povećava se srčana hipertenzija u mirovanju, još više kod opterećenja, krv je gušća i sklonija zgrušavanju, smanjuju se vazomotorni refleksi, plućna funkcija, povećava negativna bilanca dušika i bjelančevina, a skloniji smo i anksioznosti i depresiji.
Ukratko, vrlo je malo organiziranih i sustavnih napora na razini jedinica lokalne samouprave i države koje bi se bavile promocijom fizičke aktivnosti, te aktivnog života uopće. Nedavno održana manifestacija „Homo si teć“ , koja je već postala tradicionalna u Rijeci, dobar je način promicanja fizičke aktivnosti, pa ipak ona ostaje na razini mitinga koja se održava jednom godišnje, te se potom mediji bave drugim temama. No, siguran sam da poimence znate proizvode koji „čuvaju jetru“, „vraćaju vitalnost“, „snaže srce“, „uklanjaju bolove u zglobovima“ i slično. No, znate li da sve to što obećavaju reklame za spomenute proizvode možete lako i efikasno postići sami, uz minimalno utrošenog vremena i gotovo bez novaca? Takve informacije teško dopiru do većeg dijela populacije. Marketinški prostor u medijima je skup, te do njega dopiru u glavnom proizvodi koji stvaraju novac. Fizička aktivnost to nije, ako ne računamo prodaju sportske opreme.
Dok se u zapadnom svijetu puno napravilo da se razvije potreba za aktivnim i rekreativnim načinom održavanja zdravlja, kod nas se o tome ozbiljnije razgovara tek u novije vrijeme. Tako se ta tema tek sada našla na raspravi u Razredu za aterosklerozu HAZU-a, 12 godina nakon njegova osnivanja. Akademik Željko Reiner, predsjednik Razreda, kaže da je nedovoljno svijesti o važnosti fizičke aktivnosti među pacijentima, ali i liječnicima. O tome se ne razgovara osim nakon već preboljenog infarkta miokarda ili nekog zahvata na srcu, a i to jako malo, kaže Reiner, za razliku od Europe gdje se tome pridaje golema važnost. Podsjeća da je cijela ljudska povijest i preživljavanje ljudi vezano uz fizički rad, te da je - želimo li opstati - nužno ponovo unijeti fizičku aktivnost u svakodnevicu.
Jedan od najčešćih izgovora kojima opravdavamo vlastitu nedovoljnu fizičku aktivnost jest nedostatak vremena. Svi bez iznimke osjećamo brzinu kojom živimo, kao i svu silu obaveza kojom smo okupirani. Ipak, za čitanje ovog članka potrošiti ćete otprilike 5 minuta. Za listanje Burze slijedećih 10. Ukupno 15 minuta dnevno utrošenog vremena na fizičku aktivnost sasvim je dovoljno da bitno smanji rizik nastanka mnogih bolesti, ili da odgodi pojavu bolova kod onih degenerativnih. Upravo tih 15 minuta kod mnogih pacijenata predstavlja razliku između života s bolovima ili bez njih. Tih 15 minuta smanjuje vjerojatnost da ćete zatražiti liječničku pomoć u slijedećih 5 godina za 50% (prema nekim američkim studijama). A nije za odmet reći da baš tih 15 minuta stvara razliku između lakog uspinjanja uz stepenice i onog nakon kojeg vam srce lupa kao da ste upravo pretrčali maraton.
