Naoko paradoksalno, ali ovo bi trebalo biti zlatno medicinsko pravilo. Dakle, prvo, ne činiti ništa! Znam da se tako ne uči tijekom medicinske naobrazbe, ali zar nije životna škola iznad svega? Trenutno, mnogi liječnici se izvrsno snalaze u ulozi dežurnog heroja, koji spremno intervenira i na najmanju crticu ispod ili iznad trenutno važećeg “zdravog” intervala krvnog tlaka. Ispisivanje bezbrojnih uputnica i pomoć najnaprednije kompjuterske tehnologije gotovo da je postalo dio ambulantnog štimunga. Ponekad imam dojam da krivulja broja ispisanih recepata teži beskonačnosti. Samo nebo je granica. Veliki problem je što je dobar dio svega nepotreban i(li) nedovoljno ispitan i(li) beskoristan.
Zadnje veliko istraživanje zalazi u samu srž i posljedice “herojskih” navika. Čak 83% liječnika priznaje da povremeno prepisuju tretmane, za koje znaju da u datoj situaciji nemaju nikakvu svrhu. Znate, liječnik teško prihvaća situaciju da ne poduzima ništa, čak i kada je to potpuno opravdano. Dok nešto poduzima, prilično je zaštićen od mogućih neugodnosti, u što treba ubrojiti i potencijalne (opravdane ili ne) odštetne zahtjeve nezadovoljnih pacijenata. Bolestan čovjek i njegova obitelj ponekad su poput tempirane bombe. Iritiranost raste ako dobiju dojam da sustav na njima štedi i kad treba i kad ne treba. Uz to, standardno dosadni farmaceuti znaju biti i iznimno darežljivi, ako im u sklopu “herojskih” navika popravljate prodaju. Doktor ne smije nikada odustati, zar ne?
Vrlo ugledna UK Academy of Medical Royal Colleges sastavila je listu od 40 tretmana, koji su prešli u rutinu, ali u suštini su nepotrebni. Između ostalog, na listi su kemoterapije za pacijente s uznapredovalim karcinomom, skeniranja za terminalne pacijente, antibiotici za sinusitis ili magnetska rezonancija zbog bolova u leđima. Liječnici i pacijenti bi se i sami trebali zapitati što bi se loše moglo dogoditi nepoduzimanjem nekog tretmana. Analize govore da svega 36% lijekova ili medicinskih procedura donosi neku zdravstvenu korist. Malo više od trećine svega. Sve ostalo predstavlja gubitak vremena i novca. (Imajte u vidu da se od svakog tretmana možete i dodatno razboljeti.
Nije li čudno da se toliko bojimo salmonele i pesticida, a lijekova niti približno toliko? Znate li od čega se više umire?) Zbog toga netko kome je medicinska pomoć zaista potrebna, do nje neće moći doći. Nespotrebno zagušenje sustava nikada nije bilo izraženije. Zar vam se ne čini da je Hipokrat podučavao drugačije?
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
18.12.2016.
Nekad je kod liječenja bolje ne činiti ništa
Izdvojeni članci
Imam parcijalnu rupturu ukrštenih ligamenata i manju povredu meniskusa, koliko je vremena potrebno da se to zaliječi? I na koji način?
Fizioterapeut
Pitanja čitatelja: Što nakon puknuća čašice koljena?
Prije dva dana kćerku mi je udario auto pri čemu je zadobila ozljedu napuknuća čašice na koljenu. Jučer je bila operacija. Što trebamo dalje da bi imala što manje posljedica?