Nedavno je u Latinici jedan «stručnjak» iz Hrvatskih voda konstatirao kako je voda iz hrvatskih vodovoda dobra i sigurna za piće. Sve nečistoće su ispod dozvoljenih vrijednosti. Ukratko, OD VODE SE NITKO NEĆE RAZBOLJETI. Zato jer je dodano dovoljno klora za neutralizaciju nepoželjnog sadržaja. Treba razlikovati dvije bitno različite stvari: kvalitetu vode na izvorištu i kvalitetu vode, koja izlazi iz slavine. RAZLIKA JE OBIČNO OGROMNA. Zbog nekoliko razloga. Stanje vodovodnih cijevi u najvećem broju slučajeva ne ulijeva naročito povjerenje. BUDITE SIGURNI DA DIO TIH CIJEVI POPIJETE SA SVAKOM ČAŠOM VODE. Kao mineralni dodatak. Već spomenuti «stručnjak» rekao je na tu temu nešto vrlo interesantno: «Ne razumijem ljude koji zaziru od željeza i kalcija u vodi, a istovremeno trče u ljekarnu i kupuju te iste minerale u obliku tableta.» Odnosno, daje se naslutiti da je otopljena cijev nešto sasvim dobro. Mirne duše mogu reći da se ovakva glupost ne čuje baš svaki dan. Željezna strugotina je otpad u metalskoj industriji. Što je još važnije, ne treba je platiti. Da li vam je nekada palo na pamet da bi tu strugotinu mogli sakupiti, oprati, samljeti u fini prah (slično se dešava s vodom iz vodovoda) i dozirati u hranu ili piće, kako bi riješili manjak željeza? Korist bi bila dvostruka. Otpada bi se riješili putem probave, uz ISTOVREMENO SANIRANJE ZDRAVSTVENOG PROBLEMA. Slično je i s kalcijem. Kamenja još uvijek ima dovoljno i bez problema se može smrviti na razinu brašna. I mogućih korisnika je sve više. Osteoporoza je u stalnom porastu... No, da li će minerali završiti tamo gdje bi vi htjeli? Nažalost, nije moguće korisno iskoristiti anorganske minerale. U najboljem slučaju, bit će izbačeni kao otrov. No, često se i natalože tamo gdje ne treba.. Znamo kako se gomila kamenac u perilici rublja. NA ISTI NAČIN KALCIJ OBLAŽE ARTERIJE. Uz to, VIŠAK ŽELJEZA JE KANCEROGEN. To se već odavno zna. Još nešto, korist od minerala iz mineralnih voda je nikakva. Jer nisu u organskoj formi. Dakle, jedino biljke imaju sposobnost da anorganske minerale iz zemlje, pomoću sunčeve energije i fotosinteze, PREOBRAZE U ORGANSKU FORMU. Tek takve I JEDINO TAKVE možemo iskoristiti za tjelesne potrebe. Kloriranje vode je standardna mjera za zaštitu od infekcija. Ali, nemojte misliti da je klor svemoguć. NA NEKE PARAZITE KLOR NE DJELUJE. A povrh svega, to je i opasan otrov. Nedavno je objavljeno da je rak debelog crijeva u Istri (ali i na razini cijele Hrvatske) u velikom porastu. MOŽDA JEDAN OD UZROKA LEŽI I U VODI. Jedna velika studija je pokazala da klorirana voda POVEĆAVA RIZIK OD RAKA U PROBAVNOM TRAKTU ZA 50-100%. I to pri kloriranju, koje ne prelazi dozvoljeni standard. Autopsije poginulih vojnika u Korejskom ratu ukazivale su na znatno veću začepljenost arterija, nego bi se kod mladih ljudi to moglo očekivati. VODA, KOJU SU PILI, BILA JE IZDAŠNO KLORIRANA. Kupanje u takvoj vodi povećava rizik od (često) fatalnog melanoma kože. Klorirana voda mijenja i uništava esencijalne masne kiseline, gradivi materijal mozga i centralnog nervnog sistema. I to putem hipoklorita, koji nastaje miješanjem klora s vodom. Trebam li i dalje vjerovati da je kloriranje korisno? DA NE UBIJA? Naravno, klor nije jedina mogućnost. Postoje bolje, sigurnije i jeftinije alternative. Jedna od njih je hidrogen peroksid, KOJI UNIŠTAVA MIKROORGANIZME I NEČISTOĆE 4.000 PUTA BOLJE OD KLORA. Jednako efikasan je i ozon. Već sada se koristi u više od tisuću gradova širom svijeta. Usprkos svim mjerama predostrožnosti i usprkos uvjeravanjima da je sve sigurno, voda iz vodovoda često je vrlo loše kvalitete. Ostaci pesticida i drugih otpadnih materija te dodavanje velikih količina klora tjera na ozbiljno razmišljanje. Treba li kupovati vodu u bocama? Ili investirati u osobni sistem za filtraciju, koji će uklanjati sve ono što je namjerno ili nenamjerno dodano? Osobno mislim da je ovo drugo pametnije rješenje. Slijedeći put: Gorki lijekovi