Svi strahujemo od većih problema s vidom. Uf, grozna pomisao na mrak.... Srećom, najbezazlenije anomalije, a tu mislim na kratkovidnost i dalekovidnost, ujedno su i najčešće. Više od 50% stanovnika SAD nosi naočale i brojke su iz godine u godinu sve veće. Nesumnjivo, izlazak iz okulističke ordinacije praćen je svojevrsnim tihim olakšanjem. RJEŠENJE PROBLEMA NAKON (vjerovatno) VIŠEMJESEČNOG ČEKANJA. «Ako budem redovito nosio naočale, zasigurno će se stanje popraviti. Moram ih početi nositi što prije (najbolje sada) i što češće, jer je to jedini pravi način sprečavanja pogoršanja. Naravno, redovito nošenje treba osobito strogo nadgledati kod djece. Ne bi bilo dobro da se nešto zakomplicira.» Kao i svako dostignuće nauke, NAOČALE SU BLAGOSLOV SAMO DO NEKE MJERE. Većini su nužno zlo. A mogu postati i prokletstvo. Nema sumnje da neki ljudi MORAJU nositi naočale. Jer bez njih ne bi puno vidjeli. Iako je istina i to da slab vid nije nastao preko noći. Formirao se tijekom godina. Zanimljivo, ali OBIČNO SE POKAŽE DA SE BAŠ ZA VRIJEME NOŠENJA NAOČALA VID NAJVIŠE POGORŠAO. Oh, otkud sada to? Naočale možemo usporediti sa štakama. ONE OSLABLJENI ORGAN UČINE KOLIKO-TOLIKO UPOTREBLJIVIM, ALI GA DUGOROČNO SLABE. Zbog zanemarivanja prirodnog sustava prilagođavanja pojedinih organa. Odnosno, ispravljanje nesavršenosti SLABO ĆE FUNKCIONIRATI, ako istovremeno vršimo korekciju pomoću pomagala. Potvrdu nalazimo u svakodnevnoj praksi. Ako bi nošenje naočala uistinu popravljalo vid, korisnici bi uskoro morali bolje vidjeti i BEZ NJIH. Nažalost, najčešće se dešava upravo suprotno. POTREBA ZA SVE VEĆOM DIOPTRIJOM. I zaista, većina onih, koji su nabavili svoje prve naočale, može primijetiti da im se vid u nekoliko tjedana pogoršao. Iako su prije toga bez naočala povremeno sasvim dobro vidjeli, SADA TO VIŠE NIJE SLUČAJ. Oči su se adaptirale na pomagalo. I prestaju pokušaji da se vrate u normalno stanje. Po istoj logici, (makar povremeno) nenošenje naočala neće ništa izmijeniti na lošije. Stakla ispred očiju mogu vam na razne načine zakomplicirati život. Tako se smanjuje vidno polje, što može biti i uzrok prometnih nesreća. A i veličina predmeta umjetno je izmijenjena. Pri dalekovidnosti, predmeti se čine veći nego su u stvarnosti. Obratno je kod kratkovidnosti. Primjetan je i odmak od prirodnih boja. Posebno pitanje je kvaliteta svjetlosti koju oči trebaju. Nošenje naočala osiromašuje spektar dnevne svjetlosti. (Za zdravlje očiju potreban je kompletan spektar.) To posebno važi za sunčane naočale. Uobičajni odgovor oka na jaku svjetlost je sužavanje zjenica. Ali, pod obojenim staklima zjenica se ne sužava. Zbog toga, zapravo, U OKO DOLAZI PREVIŠE ZRAČENJA. Usprkos svim filterima. Upotreba sunčanih naočala opravdana je samo u nekim specifičnim situacijama, tj. kada se zrake odbijaju od blještećih površina (voda, snijeg, staklo). U svim drugim situacujama, koje vam se čine suviše osvjetljene, bit će sasvim dobar šešir sa širokim obodom ili nešto slično. Osobama koje relativno dobro vide i koje su zdrave, DNEVNA SVJETLOST RIJETKO RADI PROBLEME. Bolesnima štošta smeta, PA I SVJETLOST. Pacijenti sa bilo kojim oblikom nesavršenog vida obično očekuju brzu korekciju problema. A to su onda naočale ili kontaktne leće, ovisno o financijskom i estetskom aspektu. Ni okulist nema vremena, a ni afiniteta, za dugotrajno liječenje «sitnica» i za istraživanje veze OČI-TIJELO-DUŠA. Uostalom, optičke radnje obično su dio ordinacije. Mjesto za izdašno trošenje. Okviri su primamljivi i prilično skupi. (To je stvar prestiža.) Pa nitko ne želi da biznis propadne. Sljedeći put: Kako do oštrijeg vida?