Sretniji vlasnici kućnih ljubimaca posjeduju i komadić vrta oko kuće. Neki će u vrtu zasaditi samo travu i pokoji cvijet, dok će se drugi odlučiti na pravu poljoprivredu uz koju idu i razno razna sredstva za zaštitu biljaka. Ukoliko u vrtu sadite samo cvijeće, nema većih opasnosti za vašeg psa ili mačku. Jedina otrovna biljka koja je česta u našem podneblju je oleander, ali ni pas ni mačka ga neće svojevoljno pojesti. Njegovo lišće sadrži neke alkaloide koji za životinje imaju odbojan miris pa ih tako na neki način sama biljka upozorava na to da je otrovna. Trovanje oleanderom je vrlo ozbiljno. Između ostalog, sadrži neke otrovne tvari koje djeluju na srce, pa relativno mala količina pojedenog lišća može izazvati probleme u radu srca. Upravo u ovo doba godine u vrtovima ćemo upotrijebiti razne otrove kojima špricamo biljke uglavnom da ih zaštitimo od nametnika. Važno je da se strogo pridržavate uputa na proizvodu o tome kako se sredstvo razrijedi, te kako se nanosi. Iako na većini takvih preparata piše da nisu opasni za ljudi i toplokrvne životinje, imajte na umu da se to ne odnosi na one koji će to sredstvo eventualno lizati ili piti. Poigra li se vaš ljubimac sa bočicom nekog takvog sredstva obavezno veterinaru odnesite original pakiranje, kako bi znao o kakvom se otrovu radi. Psi se najčešće otruju nepravilno uskladištenim otrovom koji kapa po podu, cijedi po kantici ili se pas jednostavno "okupa" u njemu ukoliko je proliven. Herbicidi, sredstva kojima se šprica korov, vrlo su toksični. Oni ostaju na lišću biljaka u suhom obliku i po nekoliko dana, a dovoljno je da pas samo polože takvo lišće te da dođe do trovanja koje je nerijetko smrtonosno. Herbicidima se šprica i korov uz cestu, pa ne treba psu u šetnji dozvoliti da jede travu koja raste uz sam rub asfaltirane ceste. U periodu nakon obilnijih kiša, pošpricani otrovi slijevaju se sa lišća na zemlju, pa mogu biti prisutni u većim količinama u lokvama vode na tlu. Najčešći simptom trovanja herbicidima je povraćanje do kojeg dolazi najviše 24 sata nakon trovanja. Zatim se javljaju nekoordiniranost, taman urin, otežano disanje, grčevi... Neki otrovi iz ove skupine, koji su u vrlo čestoj upotrebi (parquat i diquat) izazivaju ireverzibilna oštećenja plućnog tkiva, pa oboljelim životinjama nije moguće pomoći. Za zaštitu, kao i uvijek, najbolje će poslužiti brnjica. I svakako odučite vašeg psa da "brsti" travu gdje stigne. Opreza nikada dosta. Moram napomenuti da vlasnici otrovanih pasa najčešće sumnjiče svoje susjede, no mnogo češće je za trovanje kriva kakva odbačena kantica otrova kojeg su samo upotrijebili. Zato ne puštajte ni psa ni mačku bez nadzora luta po garaži ili podrumu gdje su uvijek nađe kakva opasna bočica.