Periodontalne bolesti su bolesti potpornih struktura zubi. Upala desni ili gingivitis kod pasa i mačaka je česta pojava, a može imati različite uzroke. Gingivitis je upalni odgovor desni na prisutnost mikroorganizama u žlijebovima desni. Periodontitis je ozbiljniji poremećaj gdje dolazi do upale periodontalnog ligamenta te do formiranja takozvanih džepova između desni i zuba, a može zahvatiti i koštane strukture. Upalne promjene na desnima prisutne su kod 85% pasa starijih od 3 godine što čini ovu bolest jednom od najčešće viđenih u svakodnevnoj veterinarskoj praksi. Bolest se razvija postepeno pa tako razlikujemo 4 stupnja periodontalne bolesti: u prva dva stupnja govorimo o gingivitisu, dakle upali desni, a u trećem i četvrtom radi se o periodontitisu, dakle upali potpornih struktura uključujući i kost. U 1. stupnju radi se samo o manjim nakupinama plaka na zubima uz same desni - ovakav plak se jednostavno odstranjuje, te u ovoj fazi vlasnik može sam pomoći svojem psu tako da sprovodi higijenu usne šupljine. Ne preporučuje se korištenje kaladonta, već je dovoljno dva puta tjedno istrljati zube psu sa malo grubljom gazom. Ako se pri tome pojavi koja kapljica krvi na desnima, nema razloga za zabrinutost. U drugom stadiju dolazi do oticanja desni i upale ruba desni koje pokrivaju zub. I u ovoj fazi proces je potpuno reverzibilan, ako se održava higijena usta. U trećem stadiju bolesti dolazi do formacije džepova ispod desni - u džepovima zaostaje hrana i dlake te se razvijaju bakterije. Ovakav proces je bolan, a praćen je izrazito neugodnim mirisom iz usta zbog kojeg vlasnici najčešće potraže pomoć veterinara. Za sanaciju trećeg stupnja periodontitisa psa ili macu moramo staviti u opću anesteziju te temeljito očistiti nastale džepove i odstraniti zubni kamenac. Nakon toga zubi se poliraju kako bi njihova površina bila glatka, pa bi se kamenac manje taložio. Nakon obrade u anesteziji vlasnika uputimo kako treba njegovati psa ubuduće da se cijela stvar ne ponovi. U četvrtom stupnju bolesti već dolazi do gubljenja koštane mase te se gubi stabilnost zuba - zub se počinje klimati. Takav zub teško je spasiti pa se obično odlučimo za vađenje zuba. Pravilnom preventivom može se u velikoj mjeri spriječiti razvoj ove bolesti. Sa higijenom usta treba početi dok je pas još štene kako bi se privikao na taj postupak. Veliki su problem nekooperativni psi kojima vlasnici ne mogu ni pogledati zube, a kamoli trljati ih, pa je za takve pse jedino rješenje temeljito čišćenje kamenca kao i kiretaža džepova u općoj anesteziji. Postupak obično ponavljamo jednom godišnje, a kod nekih pasa češće odnosno rjeđe, što ovisi o stupnju razvoja promjena na desnima.