Prije gotovo 100 godina njemački liječnik Otto Warburg primijetio je da se stanice raka oslanjaju na šećer, a ne na kisik za svoje energetske potrebe. Ako nedostaje šećera, ni rak neće preživjeti

 

Onkolozi rijetko dijele informaciju da je oko 25% svih karcinoma neizlječivo. S time da je udjel neizlječivosti najveći kod raka debelog crijeva i raka pluća. Naročito je kobna mutacija na genu KRAS, koja na poseban način čuva stanice raka od bilo kakvih medicinskih terapija. Pojednostavljeno govoreći, KRAS u zdravim okolnostima šalje signale za rast i dijeljenje stanica. Ali, kada mutira, to se nerijetko pretvara u proces stvaranja raka. Mutacija stvara posebnu zaštitnu ovojnicu oko stanica raka. Ukratko, tu je skoro svaki tretman gubljenje vremena i uništavanje preostale kvalitete života. Prognoza uz KRAS mutacije izrazito je nepovoljna. Ali, je li sve beskrajno crno i nazire li se svjetlo na kraju tunela?

Uobičajene preporuke za onkološke bolesnike podrazumijevaju obilje kalorija i obilje proteina. Sve u svrhu „jačanja“, kako bi se teške terapije lakše podnijele. Ali, prehrana istovremeno hrani i rak. Prije gotovo 100 godina njemački liječnik Otto Warburg primijetio je da se stanice raka oslanjaju na šećer, a ne na kisik za svoje energetske potrebe. Ako nedostaje šećera, ni rak neće preživjeti. Barem prema laboratorijskim testovima. Već petodnevno gladovanje zaustavlja ekspanziju raka, a maligne stanice postaju izrazito osjetljive, čak i ako je KRAS mutacija u pitanju. No, problem je što izrazito restriktivnu dijetu (uz ostalo, barem 40% manje proteina od standarda) treba kasnije zadržati mjesecima, a to medicinska struka neće nikome sugerirati. Razrađeni su i posebni prilagođeni jelovnici, koji u dobroj mjeri odražavaju benefite totalnog gladovanja. Ukratko, povrtne juhe 2 puta dnevno, izrazito reducirani proteini, prekrižiti šećer, jako smanjiti paštu i kruh, a od masnoća koristiti maslinovo ulje, sjemenke i malo ribe. A ima i korak dalje…

Vitamin C se već dugo koristi (s više ili manje uspjeha) pri alternativnim pristupima liječenja raka. Intravenozna primjena je daleko bolja od oralne, a terapeutske doze su poprilično visoke, čak preko 10 g dnevno za odraslu osobu. (To je 50 puta više od najviših preporučenih doza.) Mogući problem ovdje ne predstavlja doza, već nešto sasvim drugo. Dakle, visoke doze vitamina mogu pokrenuti biološki proces u KRAS-mutiranim stanicama raka na način da stvaraju puno dodatnog feritina. A feritin je protein koji veže željezo. Poznata je povezanost željeza s povećanom ekspanzijom bolesti kod onkoloških pacijenata, pogotovo kod raka debelog crijeva. Uglavnom, s porastom razine željeza u krvi, preživljavanje je sve slabije. Rješenje za željezo moglo bi biti uključenje gladovanja u protokol. Naime, gladovanje srozava razinu feritina u tijelu, a to omogućava iscjeljujuće djelovanje vitamina C bez neželjenih popratnih manifestacija. Budućnost takvog protokola tek ćemo vidjeti… Ako bude interesa u konkurenciji s daleko skupljim senzacijama.