Prošlo je 50 godina otkad je nobelovac Linus Pauling uz pomoć Ewana Camerona pokazao kako velike doze vitamina C mogu djelovati kao značajna pomoć u borbi protiv raka, čak i u uznapredovalim fazama. Izgleda da su njihova otkrića napokon ozbiljno shvaćena, nakon dugog razdoblja zanemarivanja. A znate li zašto su zanemareni? Zato što kasnije više nisu mogli reproducirati njihove rezultate…, a zapravo nije ni čudno da nisu mogli.
Sve podsjeća na namjernu destrukciju. Iako su Pauling/Cameron jasno istakli da vitamin C djeluje protiv raka samo pri intravenoznom korištenju, kasnija istraživanja bazirana su na oralnom unosu. Da li nekima ne paše ovakva terapija, pa su je namjerno sabotirali? Da li bi time bili ugroženi daleko profitabilniji citostatici?
Dakle, 50 godina je izgubljeno, ali neki (pametniji) ljudi su se smilovali pa proveli nova istraživanja po “originalnoj recepturi”. Naravno, rezultati su bili slični kao i prije 50 godina. Pacijenti s uznapredovalim rakom uz tretman vitaminom C žive, u prosjeku, 6 godina duže u odnosu na one na konvencionalnoj terapiji.
Ako su primijenjene količine dovoljne. Absorpcija vitamina C, kada se uzima oralno (više od 1g), ne prelazi 50%, s većom dozom još se smanjuje.
Intravenozna doza od 10 i više grama u cijelosti se apsorbira. Na taj način postiže se 25 puta veća koncentracija vitamina C u krvnoj plazmi nego pri oralnom korištenju iste količine. Značajna razlika.
Ali, zašto je vitamin C toliko učinkovit u liječenju raka? Kao prvo, terapija je sigurna. Vitamin se u krvotoku lako razgrađuje, stvarajući hidrogen peroksid. To je ključni trenutak! Hidrogen peroksid spada u slobodne radikale, koji mogu oštetiti tkiva i DNA. Srećom, zdrave stanice ga lako otklanjaju pomoću enzima katalaze, ali nivo tog enzima u stanicama raka obično je (nažalost, ne uvijek) vrlo nizak. Zbog toga je njihova obrana slaba. Hidrogen peroksid ih uništava kao nekakav unutarnji neprijatelj. Najbolji rezultati postižu se kod onih tipova raka gdje je redukcija katalaze najveća. Terapeutske količine intravenoznog vitamina C kreću se od 20 do preko 50 g dnevno. Za usporedbu, standardni dnevni preporučeni unos vitamina C je oko 100 mg, dok se za količine od 250 mg do 1 g smatra da pružaju vrlo solidnu zaštitu od respiratornih infekcija. Svaka oralna (ali ne i intravenozna) doza od preko 2 g dnevno obično rezultira proljevom.
Još nekoliko korisnih napomena… Čovjek ne može stvarati vlastiti vitamin C, tako da se moramo osloniti na hranu i(li) suplemente. Kako je vitamin topiv u vodi, tijelo ne može stvarati zalihe. Smatra se da visoke doze vitamina C reduciraju rizik od infarkta i moždanog udara. Tablete za kontrolu začeća i Aspirin snižavaju nivo ovog vitamina u krvi i do 50%. Vitamin C može smanjiti iskoristivost vitamina B12, a vrlo rijetko može doprinijeti i bubrežnim kamencima. Za one, koji iz bilo kojeg razloga ne mogu primijeniti intravenozni unos, rezervnu opciju predstavlja neki od specijalno dizajniranih vitamin C-dodataka (najbolji je Altrient C Lypo Spheric Vitamin C), kojima je iskoristivost oko 90%.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
