Kampanja za cijepljenje protiv ospica zahuktava se iz dana u dan. Istovremeno, interes za cijepljenje sve je manji, usprkos zakonskoj obvezi. Procijepljenost u Dalmaciji ne prelazi 80%, na nivou Hrvatske oko 90%. Ali, epidemija nema, iako kažu da “imunitet stada” djeluje tek kada je 95% populacije cijepljeno. Zapravo, da li su ospice smrtna opasnost? Što dobijamo, a što gubimo cijepljenjem?
Francuski profesor Bastin govorio je 1977. godine: “Vrlo je teško sistematski cijepiti populaciju protiv BEZOPASNE bolesti kao što su ospice, gdje smrtnost kod izoliranih najtežih hospitaliziranih slučajeva iznosi samo 1 od 588 osoba. Uz to, opasno je odgađanje bolesti i njeno pojavljivanje u dobi kada je rizik najveći.” Deset godina kasnije, francuski profesor Roux, promovirajući program cijepljenja, govori o “opasnoj bolesti s vrlo teškim posljedicama.” Zanimljivo, bezopasno iznenada postaje opasno. Moguća komplikacija ospica, što je glavni argument za stvaranje straha, je encefalitis (upala mozga). Istina, samo što je encefalitis odjednom postao daleko češći nakon otkrića cjepiva. Jesmo li zbog cjepiva postali neotporniji?
Prema britanskom istraživanju, smrtnost od ospica najmanja je kod djece između 5 i 9 godina starosti (oboljelih je najviše baš u toj kategoriji), a 4 puta je veća za djecu do jedne godine. Smrtni rizik kod starijih od 25 godina je 9 puta veći. A upravo te dvije kritične grupe više obolijevaju nakon uvođenja sistemskog cijepljenja. Znate zašto? Određena doza imuniteta nakon cijepljenja ne traje vječno, odnosno vremenom se gubi. A dječje bolesti u starijoj dobi su ZAISTA OPASNE. Majke imunizirane cjepivom (koje nikada nisu preboljele ospice) više ne prenose antitijela na svoje bebe, jer tih antitijela nemaju. Što se populacija više cijepi, ona postaje osjetljivija. 1985. godine samo je 3% procijepljene populacije obolijevalo od ospica, 10 godina kasnije udjel cijepljenih među oboljelima već je 27%. U nekim afričkim zemljama (Zimbabwe i Niger) smrtnost se povećala kod procijepljenih.
Zašto smo od prilično bezopasnih dječjih bolesti napravili svjetski problem? Radimo li medvjeđu uslugu vlastitom zdravlju? Više znanstvenih studija potvrđuje vezu između osoba koje nisu preboljele ospice u djetinjstvu i vrlo ozbiljnih bolesti kasnije u životu. Tu ne mislim samo na eksploziju autizma, već i na brojne autoimune bolesti, kožne bolesti, degenerativne bolesti kostiju i određene vrste raka. Šteta što oni koji inzistiraju na cijepljenju ne uzimaju u obzir sve posljedice.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
