Prilično je jasno da je zdravstvo vreća bez dna, a o reformi tog sustava slušamo svakodnevno. Štedjet će se na bolničkim proračunima, štedjet će se na lijekovima, štedjet će se na uputnicama. Svi obećavaju bolji, efikasniji i jeftiniji sustav, a nitko ne zaboravlja napomenuti da se u stečena prava pacijenata nikako neće dirati. Drugim riječima, žele nas uvjeriti da sve manje raspoloživog novca nećemo osjetiti u zdravstvenom standardu. Djeluje nevjerojatno, a to zapravo i je. Zbog toga me nimalo ne čudi da dio nedostajućeg novca misle namaknuti kroz poskupljenje dopunskog zdravstvenog osiguranja. Zapravo, objasnili su nam da time doprinosimo reformi zdravstva i omogućavamo besplatno osiguranje, onima koji ga ne mogu platiti. To nije poskupljenje, već to činimo za vaše i opće dobro.

Sada bi, dakako, mogli izvući otrcanu frazu da je 19 kuna mjesečno više, zapravo vrijednost 2 kave, a zdravstvena zaštita je nemjerljiva. Ali, štiteći istinu, mogli bi također reći da je 19 kuna za mnoge penzionere iznos trogodišnje indeksacije, odnosno usklađivanja mirovina. Drugim riječima, cjelokupno povećanje mirovine od zadnje 3 godine sada vam uzimaju zbog “reforme zdravstva”. Država dala, država uzela. Jednim potezom. Istovremeno je najavljeno i uvođenje nadstandarda u zdravstvu (možemo to nazvati i dopunskim osiguranjem br. 2), ali i veću bolničku participaciju za one, koji nemaju dopunsko osiguranje. Premijer nas je podučio da na tržištu postoji više opcija. Nitko nikoga ni na što ne prisiljava. Ako niste često bolesni ili nemate povjerenja u naš zdravstveni sustav, možete ponešto i uštedjeti. Konkretnije, 1.068 kn godišnje.

Mogli bi i raspraviti da li nam se nešto opipljivo nudi za dodatnih 19 kuna. Dobro, znam da je pitanje više retoričke naravi. Kroz reforme se ne daje, već uzima. Ne računajte na skuplje lijekove, ako za istu bolest postoji i jeftiniji. Priviknite se da ćete u bliskoj budućnosti većinu zdravstvenih problema rješavati kod obiteljskog liječnika, a ne na nekom stručnijem mjestu. Također, zaboravite na Prvu pomoć, kao objekt svaštarenja ili ubrzavanja postupka kod visoke temperature, boli u leđima ili betonski tvrde stolice. S obzirom na najavljeni još izraženiji odljev kadra u inozemstvo, broj raspoloživih liječnika po glavi stanovnika bit će još manji. Barem dio rupa mogao bi se popunjavati kadrom iz istočnijih zemalja. Ako ni toga ne bude, očekujte standardnu sliku pretrpanih čekaonica, uređaje u kvaru i eventualno rušenje plafona, kada reformske škare skroje drugačije prioritete. Dakle, zdravstvo je skupa roba. Vjerojatno za sve ne bi bilo dosta ni da nam duplo uzimaju. Kanadski, američki ili hrvatski model, sasvim svejedno. Harač ili reforma, dođe vam na isto.

Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]