Cijene onkoloških lijekova rastu za cca 11% svake godine, svjetska potrošnja se procjenjuje na oko 120 milijardi dolara godišnje
Među farmaceutima odavno kruži ova (istinita) pošalica: „Kada bi našim lijekovima uistinu liječili bolesti, propali bi gotovo preko noći. Ljekarne bi postale sablasno pusta mjesta.“ To se pogotovo odnosi na lijekove za rak. Uvijek u centru pažnje, uvijek medijski eksponirani, skuplji od suhoga zlata, a krajnji učinak više nego mizeran. Blago rečeno.
Lijekovi za rak donose ogromnu i teško shvatljivu zaradu. Prema jednoj analizi, poskupili su za 10 puta u zadnjih 15 godina. Znate li da samo jedan ciklus imunoterapije košta gotovo pola milijuna dolara? I mislite da je to cijena novog života bez bolesti? Teško da se tako nešto može reći.
Jedna studija je pokazala da novi onkološki lijekovi (koji su došli u upotrebu između 2002. i 2014. godine) pružaju tek marginalnu prednost u odnosu na one starije. Preciznije, produžuju život za (u prosjeku) 2 mjeseca. Eto, to je napredak o kojem se tako puno govori. Nitko vam neće reći ovu tužnu istinu. Bitno je da se vrijeme ekskluzivnog patenta (20 godina) maksimalno iskoristi. To je vrijeme kada se postavlja cijena po sistemu „samo nebo je granica“. Tržište je potpuno slobodno. S jedne strane nade očajnih pacijenata i histerično skupljanje pravog bogatstva za nekoliko inovativnih tableta, a s druge strane neuništiva farmacija i stalno reciklirana priča o skupim istraživanjima. Mnogo toga u toj priči ne drži vodu.
Dakle, jedno je što farmaceutske kompanije iznose o troškovima istraživanja novih lijekova, a nešto sasvim drugo je realnost. Nerijetko ćete čuti da su troškovi do izlaska lijeka na tržište 2,5-3 milijarde dolara, međutim nekoliko nezavisnih istraživača je utvrdilo da ova brojka niti približno ne odgovara istini. Realni troškovi su barem 4-5 puta manji (s druge strane, prihodi od prodaje top-brandova nerijetko prelaze 50 milijardi dolara). Možda je to i zato što novi lijekovi obično i nisu prava inovacija, već samo djelomična adaptacija postojećih. Što se tiče učinkovitosti, sve je prvenstveno bazirano na ranoj dijagnozi. Nekada i sada. Bez toga, ovi lijekovi su najčešće bezvrijedni.
Obzirom na cijene onkoloških lijekova, njihova dostupnost je sve više selektivna. Od 49 novih lijekova, više od pola je dostupno tek u 6 zemalja. Ostali se trebaju zadovoljiti starijim varijantama. Zlatni standardi prilagođavaju se raspoloživom novcu. Cijene onkoloških lijekova rastu za cca 11% svake godine, svjetska potrošnja se procjenjuje na oko 120 milijardi dolara godišnje. Možemo to opisati i ovako: Prije 20-tak godina godišnja potrošnja po onkološkom pacijentu bila je oko 10.000 $, danas je to preko 10 puta više. Razumni profiti su se totalno oteli kontroli, etika je umrla tamo gdje je najpotrebnija. Trebamo neku novu znanost. Što je najgore, izlaz iz mraka niti se ne nazire. Sve je zapelo u glibu profiterstva, a oboljeli se sve više pretvaraju u marionete za izvlačenje novca. Guta li nas onaj najcrnji kapitalizam?
Prijavite se na besplatni newsletter:[email protected]
