Nova je godina vrijeme dobrih želja, masovne šoping histerije i naravno svečanih obećanja da će od Siječnja štošta biti drukčije. Svjesni svojih nesavršenosti, kao i svega onoga što radimo loše, a mogli bi i bolje, nastojimo si obećati kako će se to iz korjena promijeniti čim završi ova «nesretna» godina koja je na izmaku. S brigom o sebi, svojem zdravlju i svojem tijelu nije ništa drukčije, naprotiv. Svakodnevno čujem isti refren: «Samo da prođu ovi praznici i onda ću- više vježbati, kontrolirati ono što jedem, dati pregledati koljeno koje me boli, vidjeti zašto mi trnu ruke, zaliječiti bolno rame....» No, hoće li se to uistinu i dogoditi? Ipak, nešto se događa. Iz godine u godinu, sve je više ljudi koji se o svojem zdravlju brinu vrlo aktivno. Ne samo čitajući popularne znanstvene članke i pretraživajući internet, te skupljajući preveliku količinu oprečnih informacija, već i uistinu se brinući o svim tjelesnim potrebama, od pravilne prehrane, pa sve do dovoljne fizičke aktivnosti. Sa veseljem mogu ustvrditi da je postotak ljudi koji se u ovoj zemlji redovito bavi nekim vidom fizičke rekreacije iz godine u godinu sve veći. Paralelno sa nekim političkim, događaju se i neke stvarne promjene koje nas približavaju standardima Evropske unije. Nije da smo blizu, ali malo po malo ipak se približavamo. No, kako svaki gorljivi pristaša nekog pokreta prije ili kasnije naiđe na nekoga tko će postaviti pitanja o svrsishodnosti cijelog njegova truda, tako me je jedan pacijent prije nekoliko dana priupitao zašto toliko inzistiram na kretanju i fizičkoj aktivnosti, kada ima mnogo onih koji se ne kreću, a ipak su zdravi i ne pate od neke kronične bolesti? Valja reći da je ljudsko tijelo napravljeno za kretanje. Teško da je dizajnirano za dizanje utega, ili sprint, ali je svakako projektirano za hodanje, lagano trčanje, te raznovrsne druge aktivnosti niskog intenziteta. Pa opet, svakodnevica prosječnog Hrvata okrenuta je stolici i ležaju te iznimno automobilu. Vrlo malo toga na tijelu u istinskoj je funkciji, a čak 70% njegove mase čini upravo sustav za pokretanje. U takvom stanju stvari, kada većina tijela ne dobiva ono što treba, valja učiniti nešto da se ostvari balans, a to je onda fizička rekreacija. I nije bitno radi li se tu o malom nogometu, košarci, teretani, pilatesu, tai-bou ili kojekakvoj drugoj inačici modernog grupnog ili samostalnog vježbanja. Bitno je to da sa takvim kretanjem izbacimo nakupljeni stres, oslobodimo se napetosti, sagorimo višak kalorija i na kraju osjetimo zadovoljstvo koje neizostavno prati upotreba čak 70% težine ovog tijela. Manji broj bolesti, oboljenja ili bolnih stanja samo je posljedica cijelog tog procesa, a rijetko je primarni cilj bavljenja sportom ili rekreacijom. Pa iako sve to znamo, a čitatelji ovih redaka su to već pročitali bilo na ovim ili nekim drugim papirnim ili virtualnim stranicama, još je uvijek strahovito teško učiniti taj skok iz ovih i ovakvih navika u neke sasvim druge. U tom smislu uistinu vam želim mnogo zdravlja u slijedećoj i svim godinama koje slijede nakon nje. Isto vam tako želim da se planovi koje stvarate ili su već gotovi ostvare u cijelosti. Najviše vam želim volje da sve ono što ste si obećali uistinu promijenite, a posebice ovdje mislim na ono obećanje da ćete od Siječnja redovito vježbati, da li sa ciljem poboljšanja zdravlja, skidanja viška kilograma ili povećanja obujma nadlaktice, sasvim je svejedno.