Novi porazi i nove nade

Europska statistika umrlih od raka porazna je za Hrva­tsku. Naime, kod nas svake godine umire zbog raka preko 330 osoba na 100.000 stano­vnika. Gotovo najviše u Europi (50% više nego u Švicarskoj i dvostruko više od Turske). Gledano po regijama, podjednako je stanje u primorju i na kontinentu. Pogotovo je porazna statistika za muškarce. Go­dišnje umire skoro 500 muška­raca (na 100.000), oko 50% više od prosjeka EU. Kao neka­kva najgora pošast. Mnogo je mogućih uzroka za takvo stanje, od loše kvalitete hrane (vrlo upitnog porijekla), pušenja, debljine i stresa do loše zdra­vstvene skrbi (doduše, veličanje zdravstvenog sustava zbog akcije “72 sata” još nije splasnulo). Nekako kao da se izgubio blagotvorni mediteranski utjecaj. A mogli bi možda reći i ovako: utjecaj se nije izgubio, ali je očito da su drugi utjecaji veći.

Uobičajeno se kaže da se od raka umire sve više zato što živimo sve duže. A rak je bolest starije generacije. Možda je to samo uobičajeni izgovor zbog loših ishoda liječenja. Istra­živanja pokazuju da se situacija bitno mijenja iza osamdesete. Šanse da tada umrete od raka su tek 8%. Kritične godine su, očito, ranije. Ovdje valja tako­đer napomenuti da nasljedna sklonost kod nekih oblika raka (pogotovo se misli na rak dojke) ne znači i lošiju prognozu, ako do bolesti i dođe. Plašenje genskim nasljeđem nema puno smisla. Najveći i vrlo realni rizik tu predstavlja kontinuirani strah od bolesti. Sva­tko od nas ima neku rizičniju lokaciju, odnosno organ koji je skloniji bolesti. Tu će se svaka veća neravnoteža najprije iska­zati. Kada govorimo o preživljavanju, ključni početni uvjet je pravilna prehrana. Kod oboljelih od raka prostate, stopa preživljavanja je skoro 3 puta veća kod onih koji su odbacili meso, mlijeko, šećer i rafinirane žitarice.

Uvijek kada medicina lansira neki novi, “čudesni” tretman (ili barem ispočetka tako izgleda), mediji krenu s histerijom. Da li je to konačna pobjeda? Dakle, imunoterapija djeluje obećavajuće. Podržavanje imunološkog sustava svakako ima smisla (kemoterapija taj isti sustav uništava). No, izgleda da lijepe želje postoje skoro samo na papiru. Tretman je vrlo skup i košta preko 100.000 EUR po pacijentu. (Niš­ta neobično, znamo da je rak uvijek bio unosna roba.) Prema jednom istraživanju, tumor se smanjuje ili čak sasvim nestaje kod polovice tretiranih. Nažalost, izgleda da se radi o inicijalnim uspjesima, koji ne traju dugo. Druga, znatno veća analiza je pokazala da jedan od takvih lijekova (nivo­lumab) produžava život tek za 3 mjeseca u odnosu na standardnu kemoterapiju kod raka pluća. Mali pomak obzirom na cijelu famu. Ali barem znamo da se s nečim novim uopće pokušava.