Nesetroidni protuupalni lijekovi (ili NSAID, kako glasi skraćenica engleskog naziva), predstavljaju supstance kojima se borimo protiv neželjenih upalnih procesa, prije svega na lokomotronom aparatu, ali i drugim dijelovima organizma. Za razliku od njih, steroidi, ili kortikosteroidi predstavljaju hormone nadbubrežne žlijezde, koji su najjači protuupalni agens kojeg danas poznajemo. Ali kada je to god moguće, steroide izbjegavamo zbog iznimno negativnih nuspojava po metabolizam masti, šećera i bjelančevina. Da bi vam bilo bliže, najpoznatiji predstavnici NSAID skupine su “Voltaren”, “Ibuprofen”, “Aspirin”, te u novije vrijeme vrlo popularni “Vioxx”. Mislim da gotovo i nema čovjeka koji barem jednom u svom životu nije konzumirao neku tabletu gore spomenutog naziva. Osim djelovanja na sam upalni proces, neki iz NSAID skupine djeluju i na smanjenje povišene tjelesne temperature, te na smanjenje bolova. Pa, opet, kao i svaki lijek i ova skupina ima svoje nuspojave. Najčešća su oštećenja probavnog trakta, posebice želuca i dvanaesterca kod dugotrajne primjene, a ima i nekih drugih, iako rijeđih. Kratko možemo reći da je ovdje pravilo kao i kod svih ostalih lijekova, a to je da ih valja koristiti samo onda kad treba i najkraće što je moguće. No, događalo se, a i još se događa situacija koja je slična upotrebi antibiotika. Naprosto se prepisuju i tamo gdje treba, ali i tamo gdje uopće ne pomažu. U slučaju NSAID-a, šakom i kapom se dijele i kod najmanjih bolova u kralježnici, posebno kod ishialgija, zatim kod akutnih, ali i kroničnih upala tetiva, mišića, zatim bolova kod istegnuća ligamenata, te artroza. Samo detaljnije zaći u svaku od ovih bolesti i oboljenja, te ocijeniti svrsishodnost prepisanog NSAID lijeka, zahtjevalo bi iskustvo mnogo mudrijih glava no što je moja, a i prostor bi bio velik poput prosječne enciklopedije. Ipak, uzeti ću si slobodu i ovdje citirati jednog švedskog liječnika koji se, između ostalog, bavi i liječenjem kroničnih bolova u tetivama izazvanih preopterećenjem. On je rekao doslovno ovako:”Novija istraživanja dramatično su promijenila liječenje sindroma preopterećenja u tetivama. Dok su se one u prošlosti liječile NSAID lijekovima i poštedama, vjerujući da se unutar tih ozljeda radi o upali, sada nam je poznato iz mnogih studija da ne postoji upala u tetivama...Tone i tone NSAID lijekova koje su prepisivane u prošlosti nisu imale efekta na liječenje tendinoza, ali su imale efekt na profite farmaceutskih kompanija.” Činjenica je i u ovom slučaju da smo dugo godina bili skloniji vjeri u kemijske supstance u obliku lijekova, no u druge načine liječenje, poput vježbi i aktivacije, koje, iako efikasnije, naprosto u percepciji mnogih ljudi ne liče na liječenje. Što će pokazati daljnja istraživanja, vidjet ćemo i to ne samo kod tetiva, već i kod drugih oboljenja koja se liječe velikom količinom NSAID-a. Ne bi me ni malo iznenadilo da u još nekom ili mnogim slučajevim otkrijemo da upale koju želimo smiriti, u stvari nema, te da su još u nekim poljima “Tone i tone lijekova prepisivane, bez stvarnog djelovanja na bolest ili bolno stanje”. Što ćete. I medicina ide naprijed. Nekad je to ravnom linijom prema gore, nekad kosom, a ponekad je to skokovito, dva koraka naprijed, a jedan natrag. Ono što uistinu želim, kao fizioterapeut, je da se liječenje ozljeda lokomotornog aparata (sustava za pokretanje) zasniva više na metodama fizikalne terapije, naprosto stoga što su nuspojave ovdje rijeđe, slabijeg su intenziteta, a i krajnji je rezultat (kako u smanjenju boli, tako i u povratu funkcije) neusporedivo bolji od onog dobivenog lijekovima, pogotovo korištenjem velike količine NSAID supstanci. Naravno, istini za volju, treba reći da postoje i situacije u kojima su spomenuti lijekovi nezamjenjivi. O njima nekom drugom prilikom.