Nažalost, današnja medicina ne počiva toliko na nutricionizmu, već na lijekovima
Još je Hipokrat govorio da bi hrana trebala biti naš glavni lijek, ali vremenom se ova istina, jednostavno, izgubila. Došla su druga vremena, hrana je poprimila drugačiji smisao, a poveznica sa zdravljem je gotovo nestala. Agresivne reklame pokrivaju nekvalitetu i začarani krug je gotovo nemoguće izbjeći. Cijeli sustav je preagresivan da bi bilo ikako drugačije. Onda i neke informacije mogu doći kao šokantno iznenađenje. Recimo, svaka peta smrt rezultat je nekvalitetne prehrane. (Ne manjka hrane, već loše hrane.) 40% svih karcinoma te mnogo slučajeva dijabetesa i srčanih bolesti direktna su posljedica loših prehrambenih navika. Hrana može značiti život, ali i smrt. Hrana je vjerojatno najvažniji faktor u očuvanju zdravlja, odnosno najbolja preventiva na koju se možete osloniti.
Nažalost, današnja medicina ne počiva toliko na nutricionizmu, već na lijekovima. Segmenti o prehrani tijekom medicinske naobrazbe toliko su kratki i manjkavi da obuhvaćaju (doslovno) samo bazične informacije. Na razini onoga što prosječan čovjek i inače zna. Često i manje. Dakle, liječnički savjeti znaju se svesti na izbjegavanje šećera, zasićenih masnoća i soli, dok je akcent na vrijednosti voća, povrća ili sjemenki daleko rjeđi. Nije ni čudno da u populaciji vlada kronični manjak nutrijenata, često i onih koji odista čine prekretnicu između zdravlja i bolesti. Jedno istraživanje je pokazalo da su doktori itekako svjesni manjka znanja na tom području, znajući da zbog toga pati i kompletno savjetovanje u radu s pacijentima. Nažalost, to se prihvaća tek kao usputna informacija i stanje koje ne zahtijeva intervenciju. Znamo da naknadno obrazovanje ne obuhvaća brokulu i vitamin D3, već nove lijekove i sve impresivniju tehnologiju. Ako i nije konspiracija, u pitanju je otvoreno nerazumijevanje. Iznenađuju li vas stoga sve češće informacije da su pojedini vitamini štetni ili da neki povrtni sastojci čak dovode do raka? Iznenađuje li vas što nam pokušavaju ogaditi i ovo malo zdravlja što je ostalo po tanjurima? Odmak od normalnog sve je veći, orijentacija ovog svijeta debelo se promijenila. Bojim se da je put u propast sve evidentniji.
Kako nutricionizam sve više gubi bitku s pukim tretiranjem simptoma na najotrovniji mogući način, već smo se i navikli na novitete, koji potiho ulaze u svakodnevni život. Rasprave o zabrani ili djelomičnoj zabrani vitaminskih suplemenata aktualne su već neko vrijeme, glifosat se već udomaćio (alibi-zabrane se prolongiraju), iskorjenjivanje starih domaćih povrtnih sorti u punom je jeku. Nekako usput, 200-kilaši postaju frekventni susjedi, dijabetes se seli među mlade, a rak ubija kao nikada. Ne vjerujem u slučajnosti. Usta su ulaz za sve. I dobro i loše. Toliko važno, a toliko neshvaćeno.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
