Ponekad nam članci u novinama mogu upropastiti cijeli dan. Tako je u Jutarnjem listu od 19. 08. o.g. na zadnjoj stranici objavljen članak sa fotografijama o maltretiranju psa kojeg su neki ljudi (nazvala bih ja te ljude drugačije, ali ovdje to nije umjesno) objesili na kuku od građevinske dizalice te vrtili u zraku dok nije uginuo.
U Šibeniku. Gradu kulture. Gradu Jurja Dalmatinca. U sredini turističke sezone. Na očigled svih radnika na gradilištu, a vjerojatno i slučajnih prolaznika. Sve skupa je toliko odvratno da kod normalnog čovjeka izazove trenutan bijes i potrebu da se nešto učini. Nije ovo jedini slučaj iživljavanja na životinjama. No ono što me svaki put naljuti zapravo je to što nikada nema informacija o tome da li je netko sankcioniran zbog takvih nedjela. Poremećeni, sadistički nastrojeni ljudi uvijek su postojali i uvijek će ih biti. No nije li žalosno da u jednoj europskoj državi ne možemo tome stati na kraj? Naravno-kaznama, zakonima te njihovim sprovođenjem. Radnici su, na spomenutom mjestu kraj Šibenika, bespomoćno stajali i zgražali se nad divljaštvom u zraku iznad sebe, koje je moralno trajati neko vrijeme, te su obavijestili veterinarsku inspekciju i policiju koja je tu zato da sve nas normalne građane štiti od sadističkih ispada onih kojima definitivno nije mjesto na odgovornim radnim mjestima kao što je upravljanje tako teškim strojem kakav je građevinska dizalica. Mučnu scenu mi ljubitelji životinja ne želimo ni zamišljati o takvim stvarima. No to je dio naše svakodnevice. Imamo Zakon o zaštiti dobrobiti životinja pa ga naravno treba i sprovoditi. Kada bi gospoda sa dizalice izgubili radno mjesto, platila kaznu za ono što su učinili sigurno bi drugi puta dobro promislili prije nego što bi se latili maltretiranja pasa. Na koncu, Hrvatska će se morati definitivno odrediti o tome kako postupati u ovakvim slučajevima. Dakle hoćemo li tiho tolerirati ovakve ispade ili ćemo ih sankcionirati. Sa jedne strane pozivamo turiste u Hrvatsku pod krilaticom "raj na zemlji", a priuštimo im scene kakve ni maštoviti Dante nije moga osmisliti u Paklu svoje Božanstvene komedije. Vidjeti ćemo nastavak ove priče u novinama.
Panna cotta, tradicionalni talijanski desert iz regije Pijemont, u prijevodu znači „kuhano vrhnje”. Ovaj desert jednostavan je za pripremu, a elegantnog je izgleda i bogatog okusa. Najčešće se poslužuje u restoranima i slastičarnicama, no savršeno uspijeva i u kućnoj radinosti
Od trešanja možemo raditi kompote, džemove, marmelade, likere, rakije, piree, pjenice, umake, voćne salate, torte i kolače… No ipak su najslađe svježe! A ako ih imate viška, isprobajte ovaj brz i ukusan desert – crumble s trešnjama!
Medvjeđi luk – poznat i kao srijemuš, crijemuš, divlji ili šumski luk – raste po sjenovitim i vlažnim šumama, uz šumske putove i potoke, gdje često u gustim populacijama u potpunosti prekriva šumsko tlo. Svi dijelovi biljke su jestivi, a okusom podsjeća na češnjak ili vlasac. No, prilikom berbe treba biti oprezan jer na istim staništima često rastu i otrovne biljke poput mrazovca i đurđice
