Ako do sada i niste imali kišobran, onda ga danas sigurno posjedujete. Dosadna kiša pada već dva tjedna. Svaki dan. Svaki dan. Svaki dan. Kap. Kap. Kap. Kap. (Otprilike je toliko dosadna i jednolična.) No, ovakvo vrijeme može se iskoristiti za hobije. I za odrađivanje poslova koje se do sada uvijek odgađalo. Da, da, i za učenje, učenici. Pogotovo za učenje. No, sudeći po naslovima u novinama, na našim fakultetima to u biti i nije potrebno. Dugo prešućivane javne tajne o kupovini ispita na brojnim fakultetima, naposlijetku su postale općepoznate stvari. O tome se priča za kavicom, kao o američkim izborima npr. Tko nema u glavi (tj. na šalabahteru)-taj ima u novčaniku. Ili među nogama. Važno je biti snalažljiv, i iskoristiti svoje najbolje strane. A bože moj, ljudi smo, i imamo svoje vrline i mane zar ne? Studiranje je proces stjecanja znanja i iskustava potrebnih za kasniji (uspješni?) život. A u tom kasnijem životu novi visoko obrazovani građani o podkupljivanju razmišljaju kao o najobičnijoj i najnormalijoj stvari, koji su prakticirali još kao mladi.Ako student X i nije kupio ispit, kupio ga je student Y, X-ov poznanik ili prijatelj. A i X bi ga kupio, da je imao novaca ili da je trebalo više učiti za njega. Skočimo li sada desetak godina u budućnost, a to je kod nas opet danas(jer se stare navike teško mijenjaju), imamo u Saboru i na televiziji rasprave o korupciji u državi. I čudimo se: "kako?", "zašto?", "raširena pojava?". Da, i raspravlja se o tome kako spriječiti tu malignu izrazlinu na našem gospodarstvu. A u novinama piše kako je Sveučilište pretvoreno u tržnicu. Da li je teško shvatiti vezu između te dvije pojave? Nadalje, jedan od tumora naše ekonomije je i nepotizam. A s druge strane, na fakultetima su čitave obitelji profesora, asistenata i demonstratora. Veza? Kako riješiti problem pitaju se mudrijaši. Dakako, te pojave mogu se zakonski regulirati. Zabraniti bilo kakvo potkupljivanje. Ide se čak i u krajnosti da je i čokolada primljena kao dar, okarakterizirana kao mito. Zapošljvanje isključivo na temelju znanja i sposobnosti. No, ne mogu se napisati tako savršeni i čvrsti zakoni, koje novi valovi generacija odgojenih na našim studijima neće preliti. Zakoni su tu da bi se kršili. Podsjeća me to na jednu situaciju. Poznate li komarčevo zujanje? Najiritantniji zvuk na svijetu! Ljetna noć. Vruće je, pa sam se odlučio otkriti, i spavati koliko toliko ugodno. No, začuh zujanje. Kvragu, a mislio sam da će ovaj san biti ugodan. Znajući koliko ubodi komarca znaju češati, nanovo sam se pokrio plahtom. Bolje malo potrpit', nego sutra biti sav na točkice, pomislih..Komarac se sada koncentrirao na jedine preostale ponuđene komade kože-na glavu. Mahanje rukom i šamaranje samoga sebe me izluđivalo. Pokrio sam i glavu. Problemi potencijalnih uboda bili su riješeni, ali zujanje se i dalje čulo. A ne može se zaspati uz zujanje. Pametno sam se dosjetio uši pokriti jastukom. No, zzzz, se čuo i kroz gomilu perja. Tek tada sam se odlučio ustati, upaliti svjetlo, ubiti gada, i u miru spavati. Od trenutka kada sam prvi put te noći čuo zujanje, do crne mrlje na zidu prošlo je oko 2 sata! Problem je najbolje rješiti ako se sazna i ukloni njegov uzrok. Sve ovo pokrivanje i ublažavanje zvukova su više ili manje uspješna improviziranja. No, ona najviše koštaju i najduže traju. San odsanjan sa štitnicima na ušima, i san zamotan u plahtu poput mumije, nije nikakav san. A žalosno je da se ne sanja lijepo zbog malih beznačajnih komaraca. Druga je stvar grmljavina koja već danima tutnji. Na nju se ne može utjecati. I zato smo se prilagodili. Poseban je gušt spavati dok vani grmi. Ali stvarno je dosta! Neka padne snijeg, neka padnu i sjekire, samo više ne kiša. Proživjeli smo, kako jedan moj prijatelj kaže, srednji vijek. Konstantni sumrak, vlagu, oblake... Čak su se i lica na Korzu doimala tamnijima no inače. Ili su to bili samo Amerikanci?