Ako ćemo se striktno držati pravila, «vitamin D» vjerojatno i nije ispravno ime. Prema definiciji, vitamini se ne sintetiziraju u tijelu, nego se, kao organske supstance, unose putem hrane. Kako mi lako sintetiziramo «vitamin D» (kreira se djelovanjem sunčeve energije na izložene dijelove kože, konkretnije, na sterole u koži.), trebali bi ga, ispravnije, uvrstiti u hormone. Dakle, SUNČEV HORMON, a ne sunčev vitamin. O «vitaminu» bi mogli govoriti samo u nekim specijalnim okolnostima, odnosno pri IZRAZITO SLABOM IZLAGANJU SUNČEVOJ SVJETLOSTI. Tada su jedini mogući (i neophodni) izvori hrana i sintetički dodaci. No, dobro, vitaminsko ime se uvriježilo. Potrebne količine vitamina D stvarno su male. Umjereno ružičasta boja, kao posljedica izlaganja kože suncu, rezultira produkcijom ekvivalenta od 20.000 IU vitamina D (IU je vitaminska jedinica, koja se koristi kod tableta). TO JE ČAK 100 PUTA VIŠE OD PREPORUČENE DNEVNE KOLIČINE ZA ODRASLE OSOBE ISPOD 50 GODINA STAROSTI, odnosno 20 puta više od maksimalnih dnevnih preporučenih doza za vitaminske dodatke. Ovdje moram naglasiti da se toksičnost vitamina D NIKADA ne ispoljava zbog eventualnog velikog izlaganja suncu. Sredstva za zaštitu od sunčevih zraka sa zaštitnim faktorom od 15 ili većim REDUCIRAJU STVARANJE VITAMINA D ČAK I DO 95%. Ha, da li su vam ova sredstva baš uvijek i neophodna? Vitamin D je topiv u mastima, pa se tako pohranjuje u tjelesno masno tkivo. Ove zalihe trebale bi poslužiti kao rezerva za problematične zimske dane. Kažem «trebale bi», jer osobe sklone kontinuiranom debljanju možda od toga neće imati baš nikakve koristi. Vitamin D TOLIKO JE EFIKASNO I TRAJNO ZALIVEN, DA POSTAJE, ZAPRAVO, NEUPOTREBLJIV. To je ujedno i jedan od razloga zašto je rizik od raka kod debljih ljudi veći. Naravno, uopće vas ne mislim uvjeravati da je izlaganje suncu ISKLJUČIVO korisno. Riječ je o formi snažne radijacije, s mogućnošću izazivanja štete. A to može biti stvaranje slobodnih radikala, pa i OŠTEĆENJE GENETSKOG MATERIJALA. Kontinuirano preveliko izlaganje često dovodi do raznolikih promjena na kožnoj elastičnoj strukturi. TAKVA KOŽA IZGLEDA STARIJA NEGO ŠTO TO ZAPRAVO JE. Prema analizi Svjetske zdravstvene organizacije, ultraljubičasto zračenje ima kancerogeni potencijal. Brojni slučajevi karcinoma kože pripisuju se utjecaju sunca. Prema američkim izvorima, BAREM SVAKI DRUGI SLUČAJ RAKA LOCIRAN JE NA KOŽI. Srećom, karcinom kože rijetko je fatalan. Usprkos tome, tamna strana izlaganja suncu više je nego očita. Što se dogodilo toliko loše, da je nešto tako prirodno danas toliko štetno? Ukratko, uništavanje atmosfere, migracije i promjene u prehrani. Briga za Zemlju možda je počela malo prekasno. Stupanj industrijskog zagađenja već odavno je prešao kritične vrijednosti. Bojim se da se učinjena šteta više ne može efikasno ispraviti. (Konferencije o zaštiti ozonskog omotača jalov su posao. Svi su deklarativno jaki, ali bježe od akcije u vlastitom dvorištu. Krivac je uvijek «onaj drugi».) Količina najopasnijeg ultraljubičastog zračenja, koja dospije do Zemlje, može dosta varirati. Ovisi o nadmorskoj visini, zemljopisnoj širini i dužini, vremenskim uvjetima te o količini ozona, vodene pare, kisika i ugljičnog dioksida u atmosferi. Nažalost, NUŽNOPOTREBNI ZAŠTITNI OZONSKI OMOTAČ DANAS JE BLIJEDA SLIKA NEKADAŠNJEG STANJA. «Pojela» ga je prisutnost klorofluorokarbona (CFC) u stratosferi. CFC se koristi kod klimatskih uređaja, a posebno u kemijskoj industriji. Velika ozonska rupa nalazi se iznad Antarktike, a stanjeni omotač gotovo na svim zemljopisnim širinama osim tropskog pojasa. Hm, pržimo se u ogromnom kotlu, zgražamo nad štetnim isparavanjima, a o uzmaku na Mars možemo samo maštati.