Odjednom se počelo pričati da je Rijeka postala nekakvo središte zabavnog života u Hrvatskoj. Objavljen je članak u Globusu gdje su popisani riječki kafići koji su trenutno "In" i sve je bilo popraćeno sa "glamuroznim" fotkama zabave. Sve je nekako blještilo te se činilo da je zlato ili srebro. I još je pisalo da je Rijeka od Opatije preuzela vodeću ulogu u zabavljanju građana šire okolice. Na taj članak nadovezali su se mnogi, govoreći i pišući kako je riječki uspjeh napokon prepoznat i da se imamo s čime podičiti pred ostalim domovinskim gradovima (prvenstveno se ciljalo na Zagreb subotom u podne). Cijeloj paradi samohvale priključio se i meštar Vojko, ne krijući zadovoljstvo činjenicom da su on (i ekipa) zaslužni za sve. I da je to što se dogodilo rezultat jedne planirane i dobro smišljene akcije. A što se zapravo dogodilo? Doista nisam upućen u takozvane sprege vlasti i kapitala, ali pretpostavljam da su u Rijeci takve stvari gotovo očigledne. Primjerice, zanimljiva je koincidencija između zatvaranja parkirališta na rivi i otvaranja privatnih garaža. Građanima se zatvara jedna mogućnost parkiranja i praktički ih se tjera da svoju lovu daju Zagradu. Ima li u svemu tome grad ili netko iz gradske vlasti kakvu korist? Vlasnicima privatnih garaža sigurno odgovara što se smanjuju mogućnosti parkiranja po gradu. I sigurno bi (kada bi mogli, naravno) nekome platili da im osigura posao. A eto, to se upravo događa. Kakva slučajnost zar ne? Slična stvar dogodila se i sa kafićima. Ne znam da li ste primijetili, ali ovo ljeto je trg ispred (bivše)Riječke banke doslovno bio zakrčen šankom, stolovima i suncobranima obližnjeg kafića (u koji, tek toliko da se spomene, Vojko redovito zalazi). Čak su i gradske fontane po sebi imale jastučiće na koje se moglo sjesti i popiti piće. Vlasnicima sigurno odgovara da se mogu širiti po čitavom javnom trgu. Prošli vlasnici to nisu radili. Ali prošli vlasnici nisu posjedovali Vojkov omiljeni kafić. Zanimljiva podudarnost, zar ne? Sada su se otvorila još dva kafića. Tj. praktički su se preselili iz Opatije u Rijeku. I za sobom dovukli i svoju publiku. Tako da takvi radi izlaska više ne idu u Opatiju, već se jednostavno "spuste do grada". To gradske strukture nazivaju velikim "uspjehom". A to je kao da uspjehom nazivate kada netko upali svjetlo u sobi u kojoj cijelo vrijeme postoji prekidač. Postavljam pitanje: Zbog čega su ti Riječani uopće odlazili u Opatiju? Zar nije neobično da svakog vikenda tisuće ljudi vozi desetak kilometara da bi se provelo? I to ne na neki eksluzivan način (jer takvog kontinuiranog kod nas nema već godinama) nego da se u najboljem slučaju-napiju. U gradu iz kojega su bježali očito nešto nije valjalo. No, sada su bar stvari vraćene na normalu. Jer se danas mogu napiti i doma. A to je uspjeh. Ustvari, jedini uspjeh u svemu tome je manja vjerojatnost stradavanja pijanih vozača i njihovih žrtava. Osim tog uspjeha, jedina novost u čitavoj priči je ta da je Grad svojim građanima napokon osigurao tzv. "oblokavanje na finjaka". Vjerovali ili ne, u Rijeci se do nedavno pošten čovjek nije mogao pristojno ni napiti. U sivom gradu na Rječini tu privilegiju imali su samo mladi pankeri i rockeri "kod Bosanca" na Trsatu ili "ispred Gracijanija". Ostali "kulturni" svijet odlazio je u sjajnu Opatiju. Danas se u ovaj lučki grad može doći u skupom automobilu 2. kategorije (koji se parkira pred kafićem) te obučen u fino odijelo (od šanera) ili haljinu sa šljokicama (također od šanera) naručiti fini i skupi-kokteličić. Lijepo zvuči, zar ne? Čak se može nazvati i glamurom! Naravno, Svilanovog tipa. Votka, crveni obrazi i veliko dupe.