Hoćeš-nećeš, prirodna selekcija eliminira one koji ne brinu o sebi. Tijelo ne možete prevariti

 

Nema nikakve sumnje da se u razvijenim zemljama duže živi. Razlozi su dobro poznati: bolji uvjeti stanovanja, bolji higijenski uvjeti, izostanak gladi, bolja medicinska skrb. Sve to je u siromašnim zonama bitno drugačije. Svakodnevna borba za goli život i prateća neotpornost temeljni su uvjeti brzog umiranja. U Burkini Faso, Somaliji i Burundiju ospice donose smrt, u Njemačkoj izuzetno rijetko. Bez hrane i vode nema života, bakterije će vas vrlo brzo pojesti. Hoćeš-nećeš, prirodna selekcija eliminira one koji ne brinu o sebi. Tijelo ne možete prevariti.

Ali, postoje izuzeci. Razvijenost ne znači da ćete u svemu bolje proći. Pojavnost raka znatno je veća (2-15 puta, ovisno o vrsti raka) u razvijenom svijetu, baš kao nekakva civilizacijska pošast. Izuzetak su tek neki rjeđi oblici, za koje se zna da su ovisni o virusima. Naravno, ovakvi rezultati mogu se interpretirati kroz bitno različite naočale. Iz medicinskih krugova će reći da dulji život podrazumijeva i veću mogućnost obolijevanja, jer je rak prvenstveno bolest starijih. Ali, čak i ako promatramo samo unutar populacije od 0 do 49 godina, rak je 2,4 puta češći u razvijenom svijetu. Prema sljedećem argumentu, duži život znači veću mogućnost prenošenja gena (pa i, recimo to tako, „gena raka“) u sljedeće generacije. Znači, faktički nas ubijaju loši geni. Ali, i to je na klimavim nogama. Druga istraživanja su pokazala da za svega nekoliko posto svih karcinoma postoji izraženiji genetski utjecaj. A kod svih ostalih vrsta raka incidencija u zapadnom svijetu je barem 2 puta veća nego među sirotinjom.

Neki kažu da je rak rezultat ozbiljnog narušavanja onoga, što je nekada bilo normalno. Nekada je zdrav okoliš bio normalan, danas više nije. Zauzvrat, indikatori zagađenja postavljeni su posvuda, a uvjeravanja da živimo u neškodljivom ambijentu nikada ne prestaju. Postoji dim, ali nije štetan. Smrdi, ali opasnosti nema. Uz cureću nuklearku bez bojazni dišite punim plućima. Kriteriji opasnosti obično su postavljeni po principu neizazivanja panike, a ne očuvanja bilo čijih organa.  Bez masovnog punjenja bolnica zbog otkazivanja pluća sve je zdravo i sigurno. Zbog „čiste“ atmosfere rak vas neće ubiti odmah, već za koju godinu.

Naša hrana je toliko pregledana i ispitana, da se stvarno ne bi trebali ičega bojati. Svi mogući datumi, deklaracije, sterilno pakiranje… Zar nije sve idealno posloženo? Treba li sumnjati u temelje savršenog zdravlja? Rekao bih da svjedočimo trovanju u celofanu. Nebrojenih dokazanih otrova u hrani nekada nije bilo, a danas su tu uz uobičajena uvjeravanja da ne čine štetu. Opet isti pristup. Kada ih pojedete, nećete se srušiti mrtvi (što je jedino bitno), ali posljedice će se akumulirati. Kada vas „neškodljive“ materije otruju uzduž i poprijeko, reći će vam da ste zasigurno nesretni od rođenja. Ipak, sve je različito u odnosu na Burkinu Faso. Visoka civilizacija nam daruje obilje, ali i bolest i smrt u strogo kontroliranom okruženju.

Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]