Oboljenje kože – seboreja

Izraz seboreja upotreb­ljavamo kao opisni termin za kliničke znakove koji se po­javljuju kod mnogih kožnih oboljenja, a dovode do po­remećaja u keratinizaciji ko­že. Klinički razlikujemo ne­koliko oblika seboreje.

Suhom seborejom nazivamo stanja kod kojih je koža, kako sam naziv govori, vrlo suha, te je izraženo perutanje. Ovaj oblik najčešće susrećemo kod irskih setera, njemačkih ovčara, jazavčara i dobermana.

Drugi oblik jest masna seboreja koju povezujemo sa pretjeranom produkcijom loja na koži. Takva koža je masna, a nerijetko i pokri­vena žućkastim naslagama. Za masnu seboreju predis­ponirani su psi pasmina za­padnoškotski bijeli terijer, koker španijel, špringer špa­nijeli i shar pei.

Mnogi psi imaju kombinirana oba oblika seboreje - masnu i suhu.

Seboreični dermatitis je treći oblik ove bolesti kod kojega su izražene upalne promjene na koži i obilno perutanje i ljuštenje kože. Čes­to se javlja sekundarna infekcija bakterijama i/ili glji­vicama koja zahtijeva lije­čenje.

Seboreični dermatitis pra­ćen je i jakim svrbežom što najčešće ponuka vlasnika psa da potraži pomoć veterinara. Seboreični dermatitis  se prije ili kasnije razvije kod svakog psa sa seborejom, bez obzira na to da li je ona primarna ili sekundarna. Seboreična koža prijemčiva je na infekciju, a češanjem si pas dodatno traumatizira ko­žu i širi infekciju.

Uzroci seboreičnih prom­jena na koži su različiti.

Primarnom seborejom nazivamo onu kojoj zapravo ne znamo pravi uzrok. Radi se o nasljednom oboljenju  kod kojeg su stanice epidermisa, lojne žlijezde i stanice u dlačnim folikulima pretjerano aktivne. Obnavljanje stanica i njihov ciklus u ovim tkivima je mnogo brži nego kod zdravih pasa što dovodi do povećane produkcije prhuti i loja. Kro­nične upale uha praćene žućkastim masnim iscjet­kom vrlo su često jedan od pratećih simptoma seboreje. Kod primarne seboreje sim­ptome obično vidimo nakon puberteta, što je  kod većine pasmina  starost od godine dana. Nasljeđivanje seboreje dokazano je kod zapadno­škotskog bijelog terijera i to kao autosomalno recesivno što znači da bolesno štene može imati oba roditelja zdrava, ali su oni nosioci gena za primarnu seboreju (u posljednjih nekoliko godina gotovo svi vestiji imaju problema sa kožom-barem po mojem iskustvu). Pri­mar­nu seboreju najčešće vi­đamo kod već spomenutih zapadnoškotskih bijelih terijera, svih španijela, njemač­kih ovčara, jazavčara i la­bradora. Literatura navodi i basete, no njih je u nas malo pa ne mogu reći da li je tako u našim uvjetima. Vestiji i njemački ovčari sa ovom bolešću vrlo su zastupljeni i to posebno posljednjih godina. Kod vestija uglavnom viđamo masnu seboreju praće­nu otitisima (upalama uha).