Eskalacija dijabetesa tipa 2 najbolje se odražava u sljedećoj činjenici: SVAKO DANAS ROĐENO DIJETE IMA OKO 36% ŠANSE DA OBOLI OD OVE BOLESTI TIJEKOM SVOG ŽIVOTNOG VIJEKA. Nešto je veći rizik kod ženske, nego kod muške populacihje. Kako se gojaznost sve više seli i prema mlađoj dobi, tako i ova forma dijabetesa započinje sve ranije. Što možemo, čips i višesatno sjedenje pred televizorom tako bezobrazno privlače bolesti... Dijabetičari tipa 2 gotovo redovito ratuju s kilogramima. (Kada to nije slučaj, uočava se veće ili manje oštećenje gušterače, što znači da ih se barem djelomično može svrstati među dijabetičare tipa 1.) Dugotrajno ustrajanje na štetnoj, masnoj zapadnjačkoj prehrani opasan je izazov za ljudsko tijelo. ONO ŠTO SE MORA DOGODITI SU TJELESNE ADAPTACIJE U SVRHU PREŽIVLJAVANJA, kako bi ravnanje s viškom masnoća stvorilo što manju štetu. Višak iznad potreba akumulira se do određene mjere. To je vrijeme debljanja i stvaranja zalihe za «crne dane» oskudice. (Druga je stvar što je stvoreni «špek» najčešće trajne prirode.) Očekivana posljedica masnog života. No, limiti postoje. Akumulacije dolaze do nivoa, kada bi daljnje širenje bilo kontraproduktivno. Kako bi se donekle spriječila šteta od gomilanja kilograma i, općenito, KAKO BI SE SPRIJEČILO DEBLJANJE U BESKRAJ, tijelo uspostavlja kočnice za usporavanje rasta kilaže, ako već sami ne poduzimamo ništa opipljivo. KOČNICE OBUHVAĆAJU PROMJENE KOJE NISU UVIJEK BEZ NEGATIVNIH POSLJEDICA, ali svakako predstavljaju izraz manjeg zla. Tu je i početak dijabetesa tipa 2. JEDNA OD GLAVNIH PROMJENA JE PRODUKCIJA INZULINA SA SMANJENOM EFIKASNOŠĆU. Kao što znamo, jedna od zadaća inzulina je pohrana masti u masne stanice. «Razblaženi» inzulin to čini manje efikasno. Zbog toga se prirast kilaže vidno smanjuje, iako je unos hrane ostao isti. No, manje efikasni inzulin znači da će i DOPREMA ŠEĆERA U TJELESNE STANICE BITI ZNATNO TEŽA NEGO INAČE. Šećer namijenjen stanicama ostaje u krvi i njegova razina raste. Kako bi se smanjila koncentracija, tijelo omogućava i prelaženje šećera u mokraću. Prepoznajete simptome dijabetesa? Da, to zovemo dijabetesom, iako bi mogli reći da je to OČAJNIČKI POKUŠAJ IZGLADNJIVANJA IZNUTRA, ODNOSNO NAČIN KOMPENZIRANJA KONSTANTNO PREVELIKOG UNOSA KALORIJA. Mnogi smatraju da je povišeni šećer u krvi veliki neprijatelj, kojeg svakako treba srezati lijekovima. Ali možda ne znaju da će srozavanje šećera putem lijekova (bez radikalnih korekcija u prehrani) zapravo potaknuti daljnje debljanje, a ozdravljenja neće biti. Ukratko, terapiju lijekovima (tu ne mislim na inzulin, ukoliko o njemu ovisi život) trebalo bi shvatiti kao zadnju opciju, koja stoji na raspolaganju. Ako neškodljive mjere zakažu (što baš i nije uobičajno) ili ako ih netko, iz ovog ili onog razloga, nikako ne želi. LIJEKOVI JOŠ NISU IZLIJEČILI NITI JEDNOG DIJABETIČARA, A NEKI PROBLEMI POSTAJU ZBOG TOGA JOŠ VEĆI. I to zato, što inzulin tako postaje efikasniji, što će značiti da uskladištenje masnoće opet kreće ubrzanim tempom. NOVO DEBLJANJE ZNAČI I POGORŠANJE DIJABETESA. Tada se razočarani pacijent obično vraća liječniku, gdje prvo pretrpi kritiku zbog nepridržavanja dijetnog režima. Onda se pokaže da je količina šećera u krvi još veća nego ranije, ŠTO PODRAZUMIJEVA JOŠ VIŠE LIJEKOVA. Novi lijekovi samo pojačavaju isti kružni tok događanja LIJEKOVI – DEBLJANJE – DIJABETES. Iz njega se teško izvući, slijedeći standardne metode liječenja. Sve ovo je u medicini već mnogo puta viđeno: lijekovi do kraja života, ogromni troškovi i tvrdokorna bolest, koja ne pokazuje znakove povlačenja. Uz to, tretman dijabetesa osjetno povećava rizik od infarkta i moždanog udara. A čemu sve to, kada je dijabetes tipa 2 kod većine relativno lako izlječiv? Želite li da i vaši lijekovi postanu prošlost?