U odbojci nema kontakta između igrača suparničkih ekipa, dakle nema faula, guranja, te drugih situacija u kojima je rizik ozljeđivanja vrlo velik, poput nogometa, košarke, rukometa i sličnih
Rijetke su pješčane plaže na Jadranu, ali je sve više umjetnih pješčanih terena za odbojku, koja u ljetnim mjesecima, pored kupanja i sunčanja, predstavlja dodatnu razonodu, uglavnom mladih ljudi. Sve su češći turniri u ovom sportu na koje dolaze u najvećem dijelu odbojkaši koji treniraju i natječu se bilo u domaćoj ligi ili nekoj od susjednih zemalja, dakle znalci od sporta i profesionalci u svom zvanju.
S jedne strane, to nije loše, jer je takva igra vrlo atraktivna za gledatelje, potezi su zanimljivi, a kao i na svakoj drugoj utakmici, lako je naći svog favorita i za njega navijati, pa bilo da se radi o gradu iz kojeg dolazi ekipa ili osobnom poznanstvu. No, uz ovaj, odbojka na pijesku nosi i jedan sasvim drugi aspekt, nedovoljno iskorišten u domaćoj turističkoj ponudi.
Odbojka sama po sebi ima dvije specifičnosti koje ju odvajaju od ostalih grupnih sportova. Prvi je taj da je ona sport s loptom, dakle natjecanje samo po sebi, dok je drugi i važniji to da u njoj nema kontakta između igrača suparničkih ekipa, dakle nema faula, guranja, te drugih situacija u kojima je rizik ozljeđivanja vrlo velik, poput nogometa, košarke, rukometa i sličnih. Dodamo li tome i pijesak kao podlogu koja ublažava udarce stopala o podlogu, te eventualne padove, dobivamo tjelesnu aktivnost koja je po svemu niskorizična, a vrlo efikasna u usporedbi sa nekim drugima zbog kompeticije, odnosno natjecanja, što unosi bitno promijenjeni voljni moment za fizičkom aktivnošću. Vratimo li se malo u našu stvarnost i svakodnevicu, vidjeti ćemo da su novine pune hvalospjeva o zdravstvenom turizmu, pogodnošću klime i znanju koje imaju ovdašnji stručnjaci na tom polju. Osim toga, to je grana turizma koja hotele puni tijekom cijele godine, a ne samo u ljetnim mjesecima.
No, zdravstveni je turizam danas bitno promijenio smjer i okrenuo se od jednog klasičnog lječilišnog ili banjskog turizma prema sadržajima koji će liječenje ujedno učiniti zanimljivim odmorom. A gdje je tu odbojka?
Kretanje u odbojkaškom terenu koje se u rekreativaca sastoji od nekoliko koraka naprijed-natrag i u stranu, te povremeni kontakt sa loptom, aktivnost je koja snažno podražuje mišiće nogu, donjeg dijela leđa i ramenog obruča, te može predstavjati idealnu nadopunu u rehabilitaciji kod početnih artroza kuka i koljena, kroničnih križobolja, nekih reumatoloških bolesti u fazi mirovanja, te cijelom nizu drugih patoloških stanja. Naravno da u takvoj odbojci neće biti skokova i atraktivnih smečeva, a prosjek godina starosti daleko će premašivati onaj u postojećim turnirima, no to i nije važno. Ono što je važno svakako je organizacija takve tjelovježbe uz kontrolu liječnika i fizioterapeuta, a sve kako bi se uključila draž natjecanja u fizičku aktivnost s kojom mislimo postići terapijski efekt. Vrlo se sličan pristup primjenjuje u Francuskoj i Španjolskoj, s tim da su tamo turniri odbojke na pijesku za starije postali ne samo rado igrani, već i rado gledani. Blagodati liječenja kroz rekreativni sport već su neko vrijeme poznate i iskorištavaju se maksimalno. Pitanje je zašto to ne bi bilo moguće pokrenuti i u Hrvatskoj, bilo da se radi o organizaciji samog centra za zdravstveni turizam, ili pak neke turističke agencije ili zajednice u suradnji sa centrom.
