Htjeli mi to priznati ili ne, naše tijelo funkcionira po vrlo jednostavnom principu- principu podražaja. I sve komplicirane fiziološke funkcije kojih nismo svjesni, od cirkulacije tjelesnih tekućina, disanja, pa sve do procesa u samoj stanici, samo su odgovor na podražaje koji stižu izvana. Lako je to shvatiti čitajući tekstove poput ovoga, ali je to u isto vrijeme teško prihvatiti naprosto stoga što nas ta činjenica čini odgovornim za stanje u kojem se nalazimo, barem sa fizičkog aspekta. Jednostavno govoreći, tjelesna težina, mišićna snaga i izdržljivost, stanje naše kralježnice i zglobova, sve je to rezultat podražaja kojima smo izložili naše tijelo u prošlosti. Ako fizičke aktivnosti nije bilo ili je ona bila slaba, tako je i podražaj na cijeli niz organskih sustava išao u smjeru smanjivanja njihove funkcije na minimum. Isto tako, ako je fizička aktivnost pretjerana, što se često događa u sportaša, tada je i podražaj veći no što ga tijelo može apsorbirati, te su onda ozljede neizbježne. Osim same tjelesne aktivnosti, tu je i količina hrane koju konzumiramo, vrijeme odmora koji si priuštimo, te cijeli niz drugih podražaja na koje naše tijelo odgovara u skladu sa svojim zakonitostima. Nisu to komplicirane zakonitosti, naprotiv. Sustav je u svojim temeljima vrlo jednostavan i svima jasan. Ono što jest problem, to je manjak odgovornosti s kojom pristupamo svojem tijelu, u isto vrijeme očekujući njegovu savršenu funkciju. Sve to s vremenom dovodi do bolnih stanja, oštećenja nekih dijelova organizma, pa i bolesti. Početak svakog razgovora o očuvanju zdravlja ili zdravom životu kao takvom jest prihvaćanje odgovornosti za svoje tijelo. Jer, ako odgovornosti nema i sve je prepušteno nekim višim silama, poput genetike, zagađenosti okoliša i tome slično, onda nikakva promjena i nije moguća. Tek prihvaćanjem mogućnosti promjene sadašnjeg stanja, prihvaćamo i vlastitu odgovornost za tu istu promjenu. Tada i samo tada promjena je ne samo moguća već i laka. Najvažniji aspekt ove promjene svakako je disciplina. Ne ona vojnička, dakako, ali ipak jedan vid redovitosti koji predstavlja disciplinu. Tijelo diše disciplinirano i redovito, jer inače život ne bi bio moguć. Isto tako srce kuca savršeno disciplinirano, u protivnom ne biste sada čitali ovaj tekst. I svi ostali procesi u organizmu događaju se u balansu koji zavisi od redovitog ponavljanja određenih obrazaca. Kopirajući tu shemu i mi činimo male stvari ne bi li tijelu pomogli, poput pranja zubi, održavanja higijene tijela, redovitog uzimanja obroka, itd. Čak i u stvarima koje nisu vezane uz tjelesne funkcije, mi kopiramo prirodne procese, pa tako svojem automobilu redovito dodajemo gorivo, provjeravamo gume i činimo periodičke servise. Osjećamo se odgovornima za stanje svojih prometala, pa u skladu sa tim osjećajem i postupamo. Isti obrazac ponašanja valja primjeniti i na nas same. Kada se dogodi neki poremećaj u funkciji organizma, valja se prvo zapitati što je moglo biti učinjeno da do njega ne dođe i još važnije, što se može učiniti kako bi se sadašnje stanje popravilo. To je prvi korak ka prihvaćanju odgovornosti iza koje slijedi i pravilna akcija. Tada i samo tada problemi poput viška tjelesne težine i bolnih stanja uzrokovanih manjkom kretanja neće više biti problemi, već sitnice koje su riješive prostim i jednostavnim htjenjem.