Oman nije baš čest u Hrvatskoj, no ipak se ponekad nađe na Krku, u Zagori, Zagorju i Slavoniji
U Hrvatskoj je popisano 16 vrsta samoniklog omana. Ljekoviti oman ili Inula helenium je jedini ljekoviti oman. Nije baš čest u Hrvatskoj, no ipak se ponekad nađe na Krku, u Zagori, Zagorju i Slavoniji. U planinskom području Gorskog kotra i Velebita često raste relativno slična biljka naziva veliki kolotoč (Telekia speciosa) koju lokalno stanovništvo naziva oman, no ova biljka ne dijeli njegova ljekovita svojstva.
Ljekoviti oman je biljka koja izrazito dobro djeluje na jačanje i čišćenje pluća. Najčešće se koristi njen korijen koji se iskapa u rano proljeće i kasnu jesen. Biljka djeluje snažno protuvirusno i protubakterijski na respiratorni sustav te se tradicionalno koristila u prošlosti kod upala pluća, dugotrajnog kašlja, astme, bronhitisa, ali i glavobolje, pa i gihta, reume i raznih kožnih oboljenja. Oman djeluje i diuretično pa čisti i jača krv, diže imunitet.
Za vanjsku upotrebu kod kožnih oboljenja, rana, lišajeva, ekcema i čireva rabili su se oblozi od čaja biljke.
Za jačanje pluća i protiv upala gornjih dišnih puteva nekada su se često koristile inhalacije s omanom. Općenito, inhaliranje s biljem (majčina dušica, vrisak, miloduh) bila je uobičajena, vrlo djelotvorna praksa koja bi se ponovno trebala češće sprovoditi.
Iako se često koristi i u mješavinama s biljkama istog smjera djelovanja (majčina dušica), najraširenija je njegova samostalna upotreba u obliku čaja. U tu svrhu se 15 grama suhog korijena kuha u pola litre vode 10 minuta. Zatim se odmah procijedi, u to se umiješaju 2 velike žlice meda te se razdijeli i pije u tri navrata poslije jela.
