Podaci iz literature obično se uvijek barem malo razlikuju od onih iz prakse, pa ću ovdje prenijeti svoja osobna iskustva sa torzijama, koja se mogu razlikovati od veterinara do veterinara. Iako je danas većina pasa hranjena dehidratom još uvijek kod torzije u želucu u većini slučajeva nalazim paštu i fažol,različite maneštre sa mahunarkama i graškom, voće.
Imali smo slučaj dobermanke koja je po podu u vrtu sakupljala amule i pojela ih je zaista mnogo. Uvijek se radi o hrani koja stvara veću količinu plinova. U većini slučajeva vlasnici nam ispričaju kako je pas pojeo svoj obrok, a zatim se razveselio nekom od ukućana što obično znači i skakanje. Neposredno nakon toga počeo se napuhivati. Isto tako često se dešava da do torzije dođe ako se psa nakon obilnog obroka odvede u “življu” šetnju. Mirovanje prije i poslije obroka vrlo je važno u prevenciji torzije. Preporučujem da pas miruje barem trideset minuta nakon obroka i da mu se ne nudi obrok 30 minuta nakon dolaska iz šetnje.
Vjerojatnost za preživljavanje u direktnoj je vezi sa brzinom intervencije veterinara odnosno sa reakcijom vlasnika. Na žalost, vrlo često vlasnici ne prepoznaje simptome i često nazovu nakon što je pas bespomoćno cijelu noć šetao po stanu ili dvorištu. U pravilu prežive oni psi koji su sondirani (ili je plin ispušten kanilom) u roku od sat vremena od pojave simptoma. Što duže vremena je pas u torziji, vjerojatnost preživljavanja je manja.
Po dolasku u ambulantu prva stvar je postavljanje intravenozne kanile i kompenzacija šoka. Odmah zatim pokušamo sondirati psa. Običo je već tada pas toliko bolestan da manje više svaki dozvoljava sondiranje (cijev se postavlja kroz usta u želudac). Uspijemo li sondiranjem prodrijeti u želudac kroz sondu će prvo izaći velike količine plina, a zatim zapjenjena hrana. Kroz sondu isperemo želudac kako bi bili sigurni da smo odstranili svu hranu koja stvara plinove. Ako sonda ne prolazi moramo prije same operacije ispustiti plin kako bi omogućili normalnu cirkulaciju kroz krvne sudove u trbušnoj šupljini. To se radi bez nekih velikih priprema. Obrijemo određeno mjesto i ubodemo kanilom većeg promjera kroz stjenku trbuha u želudac kako bi izašli plinovi.
Preživjeti bi trebalo oko 60% operiranih, no još jednom ću ponoviti: stopa preživljavanja najviše ovisi o brzini prepoznavanja simptoma i brzini veterinarske intervencije, kao naravno i o stupnju torzije, iako na žalost, niti to nije garancija uspješnog oporavka.
